Il richiamo dei campanili di Rab
Nadležno Ministarstvo Vlade Republike Hrvatske objavilo je jučer modele i preporuke za rad u uvjetima povezanima s COVID-19 u pedagoškoj/školskoj godini 2020./2021. Korona virus se pritajio da na miru mutira, a mi se upućujemo na Rab.
Aktivno radimo na održivosti hrvatskog turističkog proizvoda pri kraju sezone koja će se pamtiti. 🙂
Požurili smo, pa do polaska trajekta imamo nešto više vremena.
Giorno 1
Zastajemo u Senju. Pogledom s glavne prometnice teško se naslućuje šarm ovoga grada. Fasade vape za obnovom.
Ovaj put nemamo vremena za detaljan razgled.
Tesla Supercharger e-punionica naslućuje svjetliju budućnost ovoga grada.
Senju valja posvetiti puni dan za detaljno razgledavanje, a i obavezno otići na tvrđavu Nehaj.
Za kavu u Stinici imamo vremena. ☕
Na Rabu smo nakon 30-ak minuta ugodne vožnje. Čak i ovako kratka plovidba djeluje poput antidepresiva.
Euforični smo već pri iskrcaju. Putovanje na otok, čak i blizu mjestu stalnog boravka na kopnu, djeluje iscjeljujuće na dušu i tijelo.
Rab
Za smještaj smo odabrali apartman Dragica u Kamporu. Izvori kažu da je to najbolje očuvano ribarsko naselje na otoku.
GPS nas vodi uz brežuljak. Usko je, bez nogostupa, a mnogi zidovi kuća su ujedno i međususjedske međe.
Poznata hrvatska priča ekspanzije kvadrata za turističke spavaonice na uštrb funkcionalne mobilnosti unutar mjesta. Smještaj je odličan. Ugodni domaćini bave se iznajmljivanjem turističkog smještaja dugi niz godina.
Pješčana plaža je pred nama. Ne možemo odoliti, a da se prvo ne osvježimo u moru.
Nakon plivanja krećemo u obilazak. Iz kamenih gradskih ulica izbija duh davno prohujalog vremena.
Sa vidikovca se pruža lijepi panoramski pogled na grad i njegova čuvena 4 zvonika.
U blizini je prekrasan park Komrčar s brojnim stazama koje vijugaju oko šumovitih brežuljaka i spuštaju se sve do plaža.
Veliko hvala gospodinu Pravdoju Beliji koji je krajem 19. stoljeća bio općinski nadšumar Raba i vodio projekt pošumljavanja.
A hvala i gospođi Vilmi koja je uspjela spasiti rabsku tortu od zaborava. Prije više od 300 godina služila se samo u bogatim kućama rapskih patricija, a sada i mi možemo uživati tu privilegiju.
Najbolja je u Kući Rabske Torte. Kilo mendula, kilo cukra, maraskino.
Grijeh bi bio ne probati takvu deliciju čiji se recept nije mijenjao od 12. st!
Mmmmm, pravi užitak! 😋
Giorno 2
Istražujemo Kamporsku Dragu.
Spustili smo se na plažu Miral. Već u ranim jutarnjim satima sunce pokazuje svoju snagu.
Dok još nije upeklo prošetati ćemo po okolici. Upućujemo se obalnom šetnicom prema plaži Gonar. Odlučan pojedinac zaplivat će do otočića Boljkovac.
“Djeluje blizu, ali struja nosi” kaže nam u povratku. Ostatak ekipe ovaj put neće dokazivati svoje plivačke sposobnosti 🙂
Izmorila nas je vrućina, svladao umor. Valja nam malo leć’, ali prethodno i nešto pojesti.
Gostionica Dupin blizu je apartmana. Solidno je popunjena. Razgovorljivi konobar kaže da tek sada, u ovoj pandemiji, imaju najviše posla i najbolju zaradu.
Tuna i biftek posluženi su nam sirovi uz vrući kamen. Hvatamo se posla jer od nas se očekuje da ih sami ispečemo. Dobili smo i pregače da se ne zaprljamo.
Šteta što ovo nismo dokumentirali video snimkom. Doživljaj je ovo koji se dugo pamti!
Giorno 3
Vrijeme nam brzo prolazi, a puno toga nismo stigli obići….Supetarsku Dragu, Koncentracijski logor Kampor, Goli otok, park šumu Kalifront, Premužićevu stazu (ovu na Rabu naravno)…
Trajekt nam polazi iz Lopara, a prije ćemo na Rajsku plažu.
Skidamo sandale i tapkamo po plićaku. Da smo puno mlađi ovdje bi nam bilo savršeno. Nudi se pregršt sadržaja. Sada preferiramo čvršće podloge, bez tragova pijeska. Ljetna vreva i buka sve su manje naš đir.
Gladni jako nismo, ali put je pred nama. Samo ćemo na 1/2 pizze. 🍕 👍
Vraćamo se trajektnom linijom Lopar – Valbiska.
Rano je popodne, a valja ovaj izlet još i zasladiti. Na presnoc ćemo. Provjereno dobar nudi konoba Zora u Dobrinju. Loparska pizza se još nije slegla, ali kad smo već tu, šteta bi bilo ne degustirati i domaće fuže.
Pomaknuli smo pojaseve za još jednu rupicu. 🙁
Možda izgubimo koju kaloriju ako prošećemo? Probat ćemo.
Šarmantan je Dobrinj. Krase ga trg Placa, park Jardin, vidikovac.
Na trgu je kulturni centar Infeld. Osnovao ju je Peter Infeld, jedan od najvećih svjetskih kolekcionara umjetnina. Na žalost, zatvorena je.
Mjesto napuštamo razmišljujući o riječima pročitanim pored ulaza u galeriju.
“Ne umire onaj koji je za života svojim djelima stekao besmrtnost”.
Želimo vjerovati da smo na dobrom putu. 🙂
U 3 dana ovoliko smo otprilike prohodali…
Italiano