Sunčan i topao dan budi u nama onu iskonsku želju – da pobjegnemo negdje gdje je svježe, zeleno i tiho. Negdje gdje dišeš punim plućima i gdje vrijeme uspori.
Mašun, skriveni biser nedaleko Ilirske Bistrice, savršeno je mjesto za takav bijeg. Ne previše daleko, a dovoljno zavučeno da osjetiš kao da si se izgubio – na najbolji mogući način.
Auto parkiramo uz pansion Mašun, a naši koraci ubrzo tonu u meku, šumsku zemlju.
Šetnja započinje tiho. Nijanse zelene prelijevaju se oko nas, svjetlo se poigrava kroz krošnje. Pod nogama šušti lišće, a iznad nas – ptičji koncert. Bez plana, bez žurbe, samo mi i priroda.
Putem prolazimo kraj Šumske kuće Mašun. Nekad šumarski dom, danas edukacijsko-informativni centar. Lijepo je vidjeti da priroda ovdje nije samo pozadina, već i učiteljica.
Dvorac usred šume
I taman kad pomisliš da si sve vidio – dvorac!
Ne baš čitav, ali zidine još uvijek stoje, tihe i dostojanstvene. Nekad mjesto za lovačke gozbe aristokracije, kasnije šumska postaja. Danas – spokoj.
Mjesto poziva na kratki predah, razgledavanje i naravno, pokoju fotografiju. Neke uspomene treba zabilježiti.
Pansion Mašun
Trbušćići nam već neko vrijeme gunđaju, pa sjedamo u pansionu Mašun. E to je stvarno doživljaj!
Na stolu se nižu mirisna juha od gljiva, mekani gulaš od divljači s domaćim njokima i vesela vegetarijanska plata puna boja i okusa.
Poučna staza
Nakon ručka još ćemo na vidikovac laganom poučnom stazom.
Informativne ploče pričaju priče o biljkama, životinjama i ljudima ovog kraja. A na kraju – vidikovac.
Gledamo prema dolje, prema šumi, kao da joj zahvaljujemo na svemu što nam je dala danas.
I onda povratak.
Točka na i 😉
U Ilirskoj Bistrici još kratko stajemo kod EuroSpina.
Kupujemo par sitnica i sladoled – hladan, sladak i savršen za zaokružiti ovaj šumski dan. 🙂
Hrvatski