Vođeni željom za istraživanjem povijesti i uživanjem u prirodnim ljepotama, uputili smo se prema Italiji. Dodatni motiv je usputna špeža i dobar objed negdje po putu. 😉
Naše prvo odredište bio je Castello di Duino, veličanstveni dvorac koji se smjestio visoko na liticama, pružajući očaravajući pogled na Jadransko more.
Šetnja stazom Rilke do dvorca
Slobodno mjesto za parkiranje na (pre)malom parkiralištu, smještenom pri samom početku pješačke staze Rilke, ugodno nas je iznenadilo.
Pješačka ruta, nazvana po pjesniku Raineru Marii Rilkeu, vijuga uz rub strmih litica, otvarajući spektakularne poglede na Jadransko more i stjenovito priobalje.
Uživali smo u svakom koraku, zastajkujući na vidikovcima kako bismo upili prizore i ovjekovječili ih fotografijama. Staza nije dugačka, no neravna je i zahtjevna, pogotovo za one koji je požele svladati na način da usput guraju dječja kolica.
Dvorac Duino
Stigavši do dvorca Duino, nismo dvojili oko obilaska uz plaćanje ulaznice od 11 € po osobi. Povijest ovog veličanstvenog zdanja seže u 16. stoljeće, a bogata unutrašnjost krije fascinantne priče i umjetnička djela.
Prolazimo kroz prostorije ispunjene poviješću – ovdje je Rainer Maria Rilke napisao svoje slavne Devinske elegije, a među izloženim blagom nalazi se i klavir na kojem je svirao Franz Liszt.
Vojni bunker iz Drugog svjetskog rata, premda bez značajnijih izložaka, ostavlja na nas snažan dojam. Skriven je ispod dvorca, sagrađen 1943. godine kao sklonište za vojnike, a danas svjedoči o strašnoj ratnoj prošlosti ovoga kraja.
Nakon obilaska, i odlične kave u lokalnom kafiću (espresso 1,30€) , istim se putem vraćamo nazad, još jednom uživajući u pogledu na pejzaže koji su nas očarali.
Kupovina u Trstu
Do Trsta smo se vozili starom cestom uz obalu. Trgovački centar Pam naša je postaja za šoping koji obavljamo brzo kako i priliči znalcima koji često skoknu do susjeda u bijegu od hrvatske inflacije.
Ima tu skupljih i jeftinijih stvari nego kod nas, no privlači nas osjećaj da nismo dopustili da nas neko “odere”. Pasata u boci oko eura i parmezan oko 13€/kg uvijek će nas motivirati na dolazak.
Restoran Mahnič, Kozina
Na povratku smo odlučili zaokružiti dan posjetom restoranu Mahnič na Kozini poznatom po mesnim specijalitetima.
Plata za dvoje nahranila je troja gladna usta pri čemu je jedan komad(ić) mesa uzet “za doma”.
Za razliku od mesojeda, vegetarijanac se kod Mahniča, ovaj put, nije ni obilno ni dobro najeo. Fokusirajući se na dobro meso i priloge, chef je zaboravio kako se radi grah salata ili je to prepustio “malom od kužine” koji je samo otvorio konzervu graha i istresao sadržaj u zdjelu.
Hrvatski