Obiteljski promotivni tjedan sa sniženim cijenama ulaznica za Nacionalni park Plitvička jezera koji je na popis UNESCO-ve svjetske baštine uvršten 26. listopada 1979. , namamio nas je još jednom u Liku.
Posjetili smo Jezera u nekoliko navrata, no toliko je krasno da vrijedi biti ponavljač gradiva. Svaki dolazak, svaki korak, otkriva neko novo čudo prirode.
Ulaznice za Ulaz 1 kupili smo on-line (10,00 Eur/osobi), gdje smo i parkirali automobil nakon 2 i pol sata vožnje iz Kastva do Bosiljeva, pa onda jednom od mogućih vijugavih trasa podjednake dužine put Plitvica. Mjesta na parkingu je dovoljno, a cijena je 1,00 Eur/sat.
Po ulasku, na informativnim tablama označene su staze za kretanje i njihova dužina. Odlučili smo se za stazu K, najdužu od ponuđenih. Srećom ne odabire ju puno posjetitelja što je i te kako važno za “udarni” vikend poput ovog.
Valja nam najprije prijeći put koji je zajednički svim stazama. Krećemo se oprezno i sporo. Što zbog gužve, a što zbog onih koji svako toliko zastajkuju nasred staze i fotografiraju. No, unatoč tome odmah smo uvučeni u svijet prirodne ljepote očaravajućih kaskada i vodopada. Svaki korak donosi novi veličanstveni prizor, a snaga vode i buka slapova pojačava divljenje i poštovanje koje ukazujemo Prirodi.
Pješački put do Velikog slapa se obnavlja pa do njegovog podnožja ne možemo već uživamo gledajući ga s visine, spuštajući se od ulaza 1 do jezera.
Put od odmorišta P3 duž obale jezera Kozjak sve do vidikovca na Veliki Prštavac gotovo je pust.
Sunčan je dan. Uživamo. Dio trase se obnavlja pa smo nešto skratili planirano hodanje. Eto nas u gužvi, redu na pristaništu P2 u kojem čekamo da nas brodica prebaci na P1.
Primjedbu na organizaciju redova čekanja na toj mikro lokacija moramo dati. Velik broj posjetitelja čeka na prijevoz s P2 put P3, a manji s P2 prema P1 pa se redovi miješaju. Nedostaje jasnija uputa i upućivanje posjetitelja da se svrstaju u jedan od redova, a ne da svi čekaju u jednom jedinstvenom.
Bistro Kupalište je ugodno mjesto predaha uz pivo i kavu. Nažalost, suncobrani nisu na lijepoj terasi, pa se od sunca skrivamo u unutrašnjosti objekata, a terasa zjapi prazna. 🙁
Rustic Inn River
Prije večere prijavljujemo se u smještaj Rustic Inn River.
Objekti su smješteni neposredno uz glavnu prometnicu, nedaleko Ulaza 2. Odličan omjer cijene/kvalitete!
Restoran Degenija
Djevojka sa recepcije preporučila nam je ovaj objekt. Gužva na (pre)malenom parkiralištu, ali i u objektu. Ne možemo se oteti lošem dojmu masovnog turizma koji inače ne povezujemo s Likom.
Suvremeno uređen interijer, pristojan razmak među stolovima, ljubazno osoblje no nešto tu ne štima.
Više od 45 minuta čekanja na hladno predjelo pa onda još toliko na glavno jelo, bez naznake i upozorenja je previše. Povrh svega, narudžba je pogrešno zaprimljena pa se jedna pljeskavica čekala dodatnih 15-ak minuta.
Hrana? Ništa posebno, ništa za pamćenje. Prigovarali nismo, no za pohvalu je da je osoblje bilo svjesno pogreške pa smo gratis desert shvatili kao ispriku. Neće nas vidjeti više.
Nakon ovakve večere skoknusmo do lokalnog dućana u kojem susrećemo i grupu turista s dalekog istoka. Kupujemo slatko i bocu vina za guštanje uz večernji TV program. 🙂
Vila Izvor
No, prije odmora, vozimo se 20-ak minuta uskim, zavojitim, ali asfaltiranim cestama do ostataka Vile Izvor, nekad najelitnije tajne rezidencije Maršala Jugoslavije, Josipa Broza Tita.
Hoće li ovo zdanje koje i u ovom ruševnom stanju izaziva strahopoštavanje ikada dobiti neku svrhu, pitanje je koje čeka odgovore od uprave Nacionalnog parka Plitvička jezera kojima je, navodno, dano na upravljanje.
2. dan – Slunj (Rastoke) i Petrova gora
Slunj
Nakon odjave slijedi nam posjet Rastokama.
Nedjeljom nije moguće razgledavanje muzejskog postava, no novouređena okolna šetnica za koju se plaća ulaz pruža lijepe vizure na “male Plitvice”, vodeničarsko naselje s tradicionalnim drvenim kućicama i mlinovima.
Predah u ugodnom hladu uz odličnu kavu nalazimo u kafiću osebujnog imena Vodena Ovca.
Osnaženi kofeinom, prošetali smo do ostataka utvrde Frankopana, pa nizbrdo do Korane i uz nju kilometar-dva.
Uspon do centra Slunja nije zahtjevan.
Krasi ga lijepi park, uredne okolne zgrade i impozantan Spomenik poginulim hrvatskim braniteljima i civilnim žrtvama Domovinskog rata.
Ručak
Izmoreni šetnjom i vrućinom tražimo mjesto za ručak. Nakon nekih dvojbi, odabrali smo restoran Ambar.
Smješten je u neposrednoj blizini Napoleonovog magazina, sa prekrasnim pogledom na Rastoke.
Odlična hrana i craft pivo, usluga i ambijent za 5*!
Petrova gora
Na povratku kući, preko Karlovca, usput nam je obići Centralnu partizansku bolnicu na Petrovoj gori koja je izgrađena radi potreba liječenja ranjenika i bolesnika sa šireg područja Korduna tijekom Drugoga svjetskog rata. Kroz nju je tijekom rata prošlo oko 5000 ranjenika. Lokalitet nije sustavno održavan, no odoljeva zubu vremena. Turističkog potencijala ima, pristupne ceste su u izgradnji. Čak i u ovakvom stanju privlači posjetitelje.
Na Malom Petrovcu obišli smo i Spomenik ustanku naroda Banije i Korduna. Nekad muzej i kompleks za rekreaciju, danas otužna, devastirana ruina. Čvrsta struktura odoljeva vremenu pa se stječe dojam da bi se zdanje moglo privesti nekoj novoj svrsi. Pogled s krova zadivljuje. Posjetitelja niti ovdje ne nedostaje.
Izmori nas Lika.
Za vožnje doma smo tihi, valjda opijeni koktelom prirodnih ljepota, hrane, pića, prisjećanja na užase Domovinskog i II svjetskog rata, kao i bolnom činjenicom da ovom lijepom kraju nedostaje ljudi.
Hrvatski