Zagolicani primamljivom ponudom na stranicama Ponuda dana odlučismo se za produženi vikend boravak od petka do nedjelje u Grand hotelu Sava u Rogaškoj Slatini.
Cijena uključuje smještaj u hotelu na bazi polupansiona, termalni bazen, saune, animacijski program.
Vremenska prognoza nas ne brine, jer ne bude li nam vrijeme naklonjeno, pregršt je mogućnosti za dobru zabavu i odmor u sklopu Hotela.
Iz Kastva polazimo u 8 sati, a već za 2 i pol sata lagane vožnje auto cestom prema Zagrebu, pa put Krapine, stižemo na odredište.
Za prijavu, još je rano, a kako konkretnog plana nemamo, najbolje ga je skrojiti uz kavu. Recepcioner nas upućuje u Central kafe, mjesto odlične kave, a i slastica. Rade ih sami, pa odoliti nismo mogli. Kolač od jabuka, kremšnita “obična” i voćna pokazuju se kao dobar odabir. Ne možemo, a ne usporediti cijene s našim lokalnim. Povoljnije nego kod nas. I to u ovakvom, turizmu usmjerenom mjestu!
Krećemo u upoznavanje mjesta koje je zbog izvora mineralne vode podređeno lječilišnom turizmu. Već 1803. stekla je status kraljevskog lječilišta.
Ćirilica
Na mnogobrojnim reklamama višejezični su natpisi. Ćirilica, ruska ili, možda, ukrajinska? Srodni jezici, znamo da su različiti, no ne možemo donijeti sud o kojem je riječ. Upadljivo dominiraju na oglasima za prodaju nekretnina! I stvarno, puno je auta ukrajinskih registracija, a od prodavačice saznajemo da je puno nekretnina dobilo nove vlasnike koji sigurno razlikuju ruski od ukrajinskog. Jezici i pismo su već dugo vremena razdvojeni i samosvojni pa danas možemo govoriti o dva jezika.
Kristal
Uz mineralne vode, Rogaška Slatina poznata je po Afrodita kozmetici, a i po staklarstvu, tj. kristalu. S nostalgijom evociramo uspomene na naše mlađe godine kada se kristal jako cijenio i često poklanjao. Držao se u vitrini, na vidljivu mjestu i čekao posebne goste i prilike koje nikako da se stvore. Često su ti komadi kućnog blaga nadživjeli provobitne vlasnike bez da su ikad korišteni.
Iznenađeni visokim cijenama u tvorničkom dućanu, po povratku kući baciti ćemo se na skidanje prašine sa zaliha kristala koje imamo i puštanju u opticaj!
U potrazi za bazenskim “šlapama”, na povratku prema hotelu svratsimo i u trgovine. Šlape su kupljene, a primamljeni izborom i cijenama, neplanirano kupismo i nekoliko drugih odjevnih predmeta. 😉
Grand Hotel Sava
Preuzimamo ključeve soba. Uredno, čisto, korektno. Na svakom noćnom ormariću jabuka. I ovdje se drže one “jedna jabuka na dan – doktor iz kuće van”! 🙂
Bazen je veličine da se i zaplivati može, a godi i vodena masaža povremenih jakih mlazova vode koji se ispuštaju u bazen. Ljekovitost vode dokazana je već 1. dan. Ranica na dlanu je nestala, mineralnom vodom odnešena.
Nakon bazena, sauna, finska. Nekima paše više, nekima manje, a nekome, nimalo. 🙁 No iskustva radi, valjalo je i to probati.
A za večeru svega na volju u neograničenim količinama. Odličan izbor i vrlo ukusno.
Večernja šetnja
Temperatura se spustila, hladno je, no šetnja nakon obilne večere itekako godi.
Panoramski toranj do kojeg vodi impozantan most još je u izgradnji. Najavljuju da će na vrhu svijetliti velika kristalna kugla. Razlog više da Rogašku Slatinu posjetimo još koji put.
2. dan
Rogatec
Vraća nas u prošlost svojom pričom, prostorijama, predmetima, izložbom.
Granica SLO-HR ovdje se prelazi na dnevnoj bazi pa ćemo skoknuti do Hrvatskog zagorja.
Kostel
Više o njemu je ovdje.
Na putu nazad k Rogaškoj Slatini još jedan dvorac. 🙂
Mali Tabor
Smjestio se nadomak hrvatsko-slovenske granice.
Zaštićeno je ovo kulturno dobro, no trošno i zapušteno, pa ga pogledasmo samo izvana.
3.dan
Odjavljujemo se iz hotela nakon obilnog doručka, pa put Samobora.
Samobor
Očarao nas svojom arhitekturom, atmosferom, šetnicama, starim gradom, a naravno i kremšnitom, kultnim slastičarskim specijalitetom Grada u hotelu Livadić.
Nakon završetka obimnih radova na rekonstrukciji Starogradske ulice, vodoopskrbnog i kanalizacijskog sustava, Samobor će biti još ljepši uz novu javnu rasvjetu i pješačke površine.
Mjesto je ovo gdje bi željeli navraćati opet i opet.
Sveta Nedelja
Kad smo već nadomak, šteta nam je ne posjetiti mjesto koje godinama nosi titulu najboljeg grada za poduzetništvo u Hrvatskoj.
Naravno, zanimao nas je “objekt Mate Rimca“, nove tvornice koja je više od mjesta puke proizvodnje nečega. Velebno je to limeno zdanje, no kako okolno uređenje još nije dovršeno ne možemo donijeti objektivan sud.
Otvaranje se najavljiva(n)o za 2023., no krajem veljače 2024. ovdje se ne događa ništa, nedjeljom. Možda imaju zabranu rada na dan kojeg kažu trebamo koristiti za odmor, pa ćemo navratiti drugi put, radnim danom.
Prošetali smo centrom mjesta, u stvari trgom u kojem sjedište ima gradonačelnik. Ispod crkve je novi park, u kojem nazdravljamo još jednom lijepom izletu. Od milja ga zovu Svetonedeljski Bundek, a navodno je u vrlo kratkom roku postao omiljeno okupljalište djece s područja Svete Nedelje.
Nakon malo Teranina, mane novoizgrađenog parka postale su jasnije. Stabala nema, rasvjeta mjestimično razbijena, instalacije kojima nismo prepoznali (umjetničku) vrijednost, ustajala voda u jezercu, zaštropan odvod vode.
No naše doživljaje teško je pokvariti, jer “malo nam’ za sriću triba”. 😉
Hrvatski