Dvodnevna avantura na Cresu počinje naravno na Brestovi. Neki članovi naše grupe nisu bili tamo dvadesetak godina, no nije se mnogo promijenilo na samom pristaništu. Promijenile su se samo vizure sa desecima vila na južnim padinama Učke. Nažalost većina je “prst u oko” poput staklene nakaze Ville Aestivus odmah iznad pristaništa. U dnevnom tisku može se pročitati i namjera drugih investitora da se na tom području izgradi novi nepoznati broj “vila” u vrijednosti od preko 100 milijuna eura, tri heliodroma i ostale nebuloze, čime bi cijelo područje bilo posve devastirano a javni prostor poput plaže Stupova privatiziran. Naravno, “investitor” je krenuo u posao bez ikakvih dozvola, u urbanističkim i prostornim planovima uopće nema mjesta takvom tipu izgradnje, ali eto on ima “pravo” krčiti šumu i raditi što hoće na svojoj zemlji koju je jeftino kupio kao kamenjar??
No što je tu je, protiv takvih planova možemo samo dati potporu lokalnim aktivistima koji se bore protiv bahatosti i devastacije prostora. Za sada su uspjeli i građevinska inspekcija je zaustavila sve aktivnosti.
Ne možemo i ne spomenuti temu dana – nevjerojatno zagađenje zraka u Rijeci kao posljedicu zapaljenja reciklažnog dvorišta na Pehlinu. No, ne kvarimo si naš izlet na Cres, tamo nas čeka čist zrak 🙂
Beli
Naša prva postaja na Cresu je Beli – tu je još od rimskog doba (Caput Insulae). Cesta do tamo je prilično uska, no u tijeku su ozbiljni radovi na rekonstrukciji prometne infrastrukture na cijelom sjevernom dijelu otoka Cresa, pa se može uskoro očekivati bitno sigurniji dolazak do sela na tom području. Parkiramo auto nedaleko od Centra za posjetitelje Beli i krećemo (usprkos prilično jakom suncu) na kružnu stazu (a ima ih na pretek) koja bi nas većim dijelom trebala voditi kroz bogate šume i maslinike. Staze su dobro označene, a glavna atrakcija su labirinti na Tramuntani, pa ćemo obići bar neke od njih (ima ih 7 i njihov obilazak bi zahtijevao previše vremena).
Povratak u Beli otkrio je još nekoliko iznenađenja, staza doista nije previše zahtjevna.
Centar za posjetitelje Beli nezaobilazna je točka za posjetu. Apsolutno vrijedi rezervirati barem sat vremena za obilazak odličnog interpretacijskog centra i naravno dijela objekta gdje se oporavljaju bjeloglavi supovi.
Cres
Nakon uzbuđenja u Belom dolazimo u hotel Kimen na Cresu. Prvi dojam je izvrstan, sobe su obnovljene, gledamo na more i mirisni vrt, cijena prihvatljiva. Jedva smo dočekali večeru koja je, onako, hotelska (lignje i namaz od bakalara izvrsne, ovo drug konfekcijski). Vino je doista moglo biti bolje. 😉
Večernji izlazak dokazuje da sezona ni blizu nije gotova – sve je krcato. Od zadnjeg posjeta grad Cres je super uređen – pogotovo nova obala i buduća komunalna lučica. Sve u svemu odličan kraj dana…
Molo longo Svetog Mikule
Nakon odličnog doručka, najprije krećemo u istraživanje nedavno uređenog Lungo mara Svetog Mikule koji je nasuprot našem hotelu. Šetnica je u izvrsnom stanju, u jednom dijelu čak ima i uređenju javnu rasvjetu. Dio ekipe ostaje na šetnici, a odvažniji se odlučuju na stazu koja vodi kroz čuvene creske maslinike.
Valun
S obzirom da do ručka još imamo vremena, zaključujemo da treba produžiti do Valuna (u autu naravno puštamo prigodnu glazbu):
Beli, Cres i Lubenice
Dusko Dule Jelicic
kad ja vidin, spametin se
kako san te jubil ja
mala moja z Valuna
Valun je doista sjajan, pogotovo u posezoni. Taman za opuštanje. Odmah pored konobe Toš Juna sa odlično uređenim dvorištem gdje smo se osvježili, nalazi se i Crkva Blažene Djevice Marije od Krunice iz 1851. gdje se čuva dvojezična Valunska ploča – jedan od najstarijih hrvatskih spomenika kulture.
Konoba Bukaleta
Izlet na Cresu ne može se završiti bez posjete definitivno najboljem restoranu na tom dijelu otoka Cresa – Konobi Bukaleta u Loznatima (zaslužila je preporuke eksperata iz čuvenog Gault Millau vodiča). Bez dvojbe sva očekivanja su opravdana, lokalno vino sa Punta Križa je pravo iznenađenje. Mladi vinograd i vinar, još koja godina i biti će top!
Bio je to sjajan završetak našeg izleta, a nadamo se i skorom povratku 🙂