Vrelina ljeta još ne popušta. Već provjereni recept za rashlađivanje hladovina je goranskog kraja.
Delnice
Krećemo već u 7:30 sa parkirališta Dechatlon u Rijeci, a u Delnicama smo već za manje od sat vremena lagane vožnje “starom cestom” D3.
Svježina zraka godi. Majice dugih rukava itekako će nam dobro doći za početne kilometre hodanja. 🙂
U formaciji 4+1 krećmo s parkinga Lidla put današnje staze duge 10ak km.
Staza koju smo si za danas planirali pun je pogodak. Dovoljno duga, s par laganih uspona i spuštanja. Idiličnu šetnju šumom, pri kraju puta, nažalost, kvari hrpa smeća. 🙁
Želimo vjerovati u bajku o njenom slučajnom ispadanju s nekog vozila, no vjera nam je krhka.
Delnice nas baš svaki put ugodno iznenade. Krasno mjesto za sigurno i zdravo odrastanje. Već sam centar diči se uređenim parkom s gimnastičkim spravama. Uz njega, zatvoreno klizalište, a i bazen je tu negdje.
Opuštajuće je gledati lijepe okućnice, uredno podšišanu travicu, “cvjetne” prozore i balkone. Spremanje drva za ogrjev u punom je zamahu. Tako velike količine valja na vrijeme početi pripremati.
Okrijepit ćemo se kavicom i buhtlama, a onda put Lokvarskog jezera.
Lokvarsko jezero
Prava je atrakcija vidjeti ga gotovo pa isušenog.
Internet izvori pišu da je isušeno zbog remonta i održavanja hidroenergetskog sustava Vinodol. Bilo je potrebno izbaciti 35 milijuna kubnih metara vode. Posljednji put to se zbilo prije 22 godine.
Počašćeni smo, jer sličnog prizora neće biti tako skoro. 🙂
Voda nadire, jezero se polako već puni, no oborina nema u izobilju pa će proces povratka uobičajenih prizora za selfie s okolnih vidikovaca, potrajati.
Za sve koji žele uspomenu na gotovo jedinstveni prizor jezera u nastanku, sat otkucava, požurite! 🙂
Hodači-istraživači vape za regeneracijom.
Pizzeria Furman
Usput nam je, tik uz glavnu cestu, a i gosti je pohvalno ocjenjuju.
Pizze ćemo, 4 različite – Buffalo, Rosweel, Winnetou i Vege. A za kraj štrudla od šumskog voća i kremšnita koja je kraljica današnjeg objeda.
Objekt je pun gostiju, a preljubazna konobarica svih nas ima na oku i udovoljava raznoraznim željama. Iskusna, okretna, spretna, gostoljubiva. Autorici teksta objasnila je značenje riječi “furman“. 🙂 Na žalost, ime joj ne znamo, no česti će gosti sigurno znati o kome je riječ.
Nadomak smo kaubojskog sela, pa bi bila šteta ne svratiti.
Roswell Village
Od Vrata do “sela” stižemo zavojitom makadamskom cestom. Gradski SUV se dobro nosi s neravnom podlogom. “Niskopodnim” vozilima ne preporučujemo ovaj smjer, pogotovu ako nose 4, makar i vitke osobe, ojačane yorkijem od 3,5kg.
Parkiramo pri ulazu, a koze i konjići odbor su za doček. Ulaz se naplaćuje. U cijenu od 5 Eur po osobi (odrasli) uključeno je i piće dobrodošlice, no mi ćemo ga konzumirati na odlasku.
Šerifov ured, saloon, kovačnica, banka, pošta, bordel…ma prava “western” atmosfera.
Bacali smo potkove i lasom “lovili” divljeg konja. Zasto nam ne uspijeva? A na filmu to djeluje tako lako.
Nadamo se da postoji “poslovni model” koji će omogućiti da ova filmska kulisa trajno održivo posluje na korist svih koji vole Kauboje i Indijance.
Puni dojmova, vozeći se kući, zahvalni smo na mogućnosti da jednodnevnim izletima obilazimo ovako interesantne lokalitete nadomak Rijeke.