Delnice

Vrelina ljeta još ne popušta. Već provjereni recept za rashlađivanje hladovina je goranskog kraja.

Krećemo već u 7:30 sa parkirališta Dechatlon u Rijeci, a u Delnicama smo već za manje od sat vremena lagane vožnje “starom cestom” D3.

Svježina zraka godi. Majice dugih rukava itekako će nam dobro doći za početne kilometre hodanja. 🙂

U formaciji 4+1 krećmo s parkinga Lidla put današnje staze duge 10ak km.

Staza koju smo si za danas planirali pun je pogodak. Dovoljno duga, s par laganih uspona i spuštanja. Idiličnu šetnju šumom, pri kraju puta, nažalost, kvari hrpa smeća. 🙁
Želimo vjerovati u bajku o njenom slučajnom ispadanju s nekog vozila, no vjera nam je krhka.

Delnice nas baš svaki put ugodno iznenade. Krasno mjesto za sigurno i zdravo odrastanje. Već sam centar diči se uređenim parkom s gimnastičkim spravama. Uz njega, zatvoreno klizalište, a i bazen je tu negdje.

Opuštajuće je gledati lijepe okućnice, uredno podšišanu travicu, “cvjetne” prozore i balkone. Spremanje drva za ogrjev u punom je zamahu. Tako velike količine valja na vrijeme početi pripremati.

Okrijepit ćemo se kavicom i buhtlama, a onda put Lokvarskog jezera.

Lokvarsko jezero

Prava je atrakcija vidjeti ga gotovo pa isušenog.

Internet izvori pišu da je isušeno zbog remonta i održavanja hidroenergetskog sustava Vinodol. Bilo je potrebno izbaciti 35 milijuna kubnih metara vode. Posljednji put to se zbilo prije 22 godine.

Počašćeni smo, jer sličnog prizora neće biti tako skoro. 🙂

Voda nadire, jezero se polako već puni, no oborina nema u izobilju pa će proces povratka uobičajenih prizora za selfie s okolnih vidikovaca, potrajati.

Za sve koji žele uspomenu na gotovo jedinstveni prizor jezera u nastanku, sat otkucava, požurite! 🙂

Hodači-istraživači vape za regeneracijom.

Pizzeria Furman

Usput nam je, tik uz glavnu cestu, a i gosti je pohvalno ocjenjuju.

Pizze ćemo, 4 različite – Buffalo, Rosweel, Winnetou i Vege. A za kraj štrudla od šumskog voća i kremšnita koja je kraljica današnjeg objeda.

Objekt je pun gostiju, a preljubazna konobarica svih nas ima na oku i udovoljava raznoraznim željama. Iskusna, okretna, spretna, gostoljubiva. Autorici teksta objasnila je značenje riječi “furman“. 🙂 Na žalost, ime joj ne znamo, no česti će gosti sigurno znati o kome je riječ.

Nadomak smo kaubojskog sela, pa bi bila šteta ne svratiti.

Roswell Village

Od Vrata do “sela” stižemo zavojitom makadamskom cestom. Gradski SUV se dobro nosi s neravnom podlogom. “Niskopodnim” vozilima ne preporučujemo ovaj smjer, pogotovu ako nose 4, makar i vitke osobe, ojačane yorkijem od 3,5kg.

Parkiramo pri ulazu, a koze i konjići odbor su za doček. Ulaz se naplaćuje. U cijenu od 5 Eur po osobi (odrasli) uključeno je i piće dobrodošlice, no mi ćemo ga konzumirati na odlasku.

Šerifov ured, saloon, kovačnica, banka, pošta, bordel…ma prava “western” atmosfera.

Bacali smo potkove i lasom “lovili” divljeg konja. Zasto nam ne uspijeva? A na filmu to djeluje tako lako.

Nadamo se da postoji “poslovni model” koji će omogućiti da ova filmska kulisa trajno održivo posluje na korist svih koji vole Kauboje i Indijance.