Pula (64)

“I’ve got to stand up for myself
This society don’t care about nobody else…”

Mjesecima intenzivno pjevušim ovu, meni najdražu pjesmu Simply Reda. Sama pomisao slušati ih večeras, uživo u pulskoj areni, ispunjava neopisivom srećom.

• 1. dan

Rano jutro nagovještava sunčan i topao dan, baš kako i priliči prvom danu ljeta. Dobra vibra pred koncert osjeti se u zraku. Zvijezde su najavljene za 21h, Arena bi trebala biti puna. Planiramo ući čim ulaz bude moguć, već u 19h, da zauzmemo dobra mjesta. Vjerujemo da i pregdgrupu vrijedi poslušati.

A do tada, aktivno ćemo iskoristiti dan. Plan je napraviti 10ak km Štinjanom, ručati, a i odmoriti se malo prije koncerta.

Štinjanske vojne utvrde

Štinjanska šuma lijep je šumski kompleks, očekujemo zaštitu i osvježenje pod krošnjama njenih stabala.

Auto parkiramo u hladu uređene štinjanske plaže “Hidrobaza“.

Sadržaja za rekreaciju na sve strane. Plava staza poziva na trčanje, more na kupanje, no mi ćemo prema unaprijed zacrtanom planu.

Tvrđava Punta Christo

Šumskim, makadamskim putem stižemo da impozatne oklopne utvrde Fort Punta Christo koja je izgrađena na uzvisini s koje se pruža panoramski pogled na okolni krajolik. Od 1862. godine do 1980. godine koristila se kao vojarna, a od 1982. godine do 1991. godine kao skladište oružja. Nakon odlaska JNA 1991. godine u nju useljava Hrvatska vojska, te je koristi kao vojarnu do 1995. godine. Nakon domovinskog rata i HV napušta kompleks.

O utvrdi danas brine Udruga prijatelja obalne utvrde Punta Christo Štinjan koja se trudi dati joj novi, plemenitiji smisao.

Ući se danas nije moglo.

Beach bar Lost Bay

Već nakon 3,5 km otkrivamo prekrasan dragulj ove šetnice. Uvala s beach barom iz bajke. Valja nam zastati i barem na kratko biti dijelom ovoga raja. Interesantan je podatak da je ova uvala bila totalno devastirana, a bar je uređen materijalom koji je nađen na plaži i u šumi oko nje.

Na kratko uživasmo uz ispijanje kavice u ovom čarobnom ambijentu. Toplina sunca opominje da treba poći dalje, jer će povratak pod žestokim suncem lipnja biti zahtjevan.

Fort Munida

Izvori kažu da se u njoj od 1856. godine do 1914. godine nalazio topnički laboratorij, a od 1914. do 1945. godine spremište i vojarna. Danas u njoj i oko nje caruje divlje raslinje. Tužno. 🙁

Puno je ovdje puteva, pa povremeno gubimo, ali i nalazimo našu zacrtanu trasu. A ne znajući, zacrtali smo je i preko privatnog posjeda mještanina. Upozorava nas da smo na njegovom terenu. Blagonaklon je prema šetačima, ali priča da “svakakvih ljudi ima”. Žali nam se da za neodgovornima mora skupljati smeće, a najviše ga brinu “dugoprstići” koji kradu alat i gorivo.

Štinjan

Stižemo u Štinjan s prisjećanjem na koncert Parnog Valjka (2016.) nakon kojeg smo noćili upravo ovdje.

Sunce je visoko na nebu, žeže, hodanje više nije ugodno pogotovo ako ne nosite pokrivalo za glavu.

Znojni i umorni veselimo se pivu koje nas čeka u hladnjaku za kampiranje u bunkeru auta.

Hura, hladno je i osvježavajuće! 🙂

Apartman Vesna

Smještaj smo rezervirali davno unaprijed. On-line komunikacija s vlasnicom je na super nivou. Auto je parkiran u dvorištu. Upute za otvaranje sefa u kojem je ključ apartmana su jasne, no treba ih i pažljivo pročitati. Mi nismo, pa smo malo duže “prtljali” po analognom brojčaniku. Otvaranje sefa je dovelo do euforije.

Prije odmora, gdje ćemo jesti?

Pizzeria Marco Polo

U blizini nam je odlično ocijenjena pizzeria.

I stvarno, pizze su odlične, a cijene prihvatljive.

Simply Red

Prema ranije planiranom, u Areni smo već u 19 sati. Sjedala nisu numerirana, no stigli smo dovoljno rano i zauzeli pozicije na još uvijek toplom kamenu.

Uživamo u smiraju dana i zalasku sunca, nestrpljivo iščekujući početak koncerta. Švedskoj kantautorici slovenskih korijena, Marini Mårtensson pripala je čast nastupiti prije glazbenih zvijezda večeri. Moćnog je glasa. Njene pjesme nisu poznate ni nama ni većini prisutnih, no zaslužuje više od kurtoaznog pljeska.

Popraćen ovacijama obožavatelja na pozornici je konačno i Simply Red.

Mirror, Stars, Holding Back The Years, Fairground, Money’s Too Tight To Mention, samo su neki od hitova uz koje smo pjevali i plesali.

Atmosfera se užarila, no nakon sat vremena odjednom prekid. Ostadoše naše zvijezde bez struje, a kad se nakon 15ak minuta vratila Mick Hucknall ističe da ovo nije do njih već do organizatora, te da im se ovo dogodilo još samo jednom, davne 1986. u New Yorku.

Ipak, atmosfera nije u potpunosti splasnula. Nakon što se struja “vratila” otprašili su oni par pjesama i zaključili koncert s antologijskom “If You Don’t Know Me by Now“.

Mahnuše nam i više se ne pojaviše. Uzaludno smo ih dozivali.

Ispad struje možemo razumjeti, no završiti koncert bez i jednog bisa ne prihvaćamo.

Mick, i ti i Simply Red imate od nas veliki MINUS! 🙁

Objektivno, svirka je bila super, no žal ostaje, zauvijek.

• 2. dan

Nakon doručka u apartmanu, spremni smo za jutarnju šetnju. Odjavljujemo se pa krećemo put poluotoka Stoja. Dan će biti sunčan i vruć pa ne planiramo dugu šetnju.

Vozeći se prolazimo uz Max City, najveći trgovački centar u Puli izgrađen na prostoru nekadašnjeg kamenoloma. Ovaj put odoljeli smo izazovu da više svog vremena posvetimo ovoj “znamenosti”. U blizini je, u nekom od planova, bio i filmski studio no neće ga biti.

Automobil parkiramo u Uvali Valovina na parkiralištu okruženom trstikom s jedne i više-apartmanskim zdanjima s druge strane. Uvalu krasi Wake Park Pula. Aktivnih korisnika i nije bilo, a i mi smo bili fokusirani na kilometre pred nama, pa mu i nismo posvetili veću pažnju.

Fort Ovine

Nakon kratkog lutanja ipak nalazimo utvrdu koju smo tražili. “Fort Ovine” izgradila je Austro-Ugarska, a navodno se kao skladište oružja objekt koristio od 1889.-1991. godine. Okoliš je zarastao, nismo ulazili.

Nastavljamo hod put Jame Galebianna. S naše pozicije hodača i nema se što vidjeti, no organizirana grupa kanuista koja se sprema na ulaz dokaz je da je lokalitet atraktivan za one koji mu prilaze s mora.

Hodanje donosi još veće uzbuđenje kada izgubite utabani put što se nama dogodilo na dijelu trase prema Fort Musilu.

Fort Musil

Malo izgrebani raslinjem uzimamo par minuta odmora u okruženju objekta koji je više od 150 godina korišten u vojne svrhe. Kada bi bedemi mogli pričati sigurno bi zaplakali slušajući o sudbinama vojnika koji su ovdje živjeli i ginuli pod različitim zastavama.

Fort Maria Luisa

Nastavljamo asfaltnim putem do “Fort Maria Luisa“. Svuda oko nas ex vojni objekti različite starosti. Solidne su gradnje. Kao da pozivaju i nas da im udahnemo ponovni smisao postojanja u nekoj novoj, atraktivnoj namjeni.

“Kasarna JNA“

Naravno, poluotok je bio i vojarna u vrijeme SFRJ pa se mora povesti priča o vremenu sredinom osamdesetih 20. stoljeća kada su neki kao klinci, nakon završene srednje škole, na ovim područjima služili prve dane vojne obuke, “daleko” od riječkog doma. Tu smo negdje, još par stotina metara uz obalu, i eto nas na Fižela, nekada VP 1159-PULA. Objekti su uglavnom u ruševnom stanju. Nekad, od kolovoza do listopada 1985. bilo je to lijepo, gotovo elitno mjesto za temeljnu obuku 1. čete, 1. bataljuna s Muzila kojom je komandirao poručnik Dokmanović, kako stoji navedeno u staroj vojnoj knjižici. 😉

Asfaltnom cestom nastavljamo dalje. Upeklo je. Uskoro, rampa, osoba u uniformi i strogo upozorenje da se krećemo područjem koje je pod nadzorom Hrvatske vojske. Užurbano nastavljamo do obalnog pojasa koji nam je ostavljen na slobodno korištenje.

Vrelina sunca nas je dotukla, za danas dosta pješačenja. Jedino što još možemo je jest’ i pit’!

Pizzeria Jupiter

Već smo i ranije znali biti ovdje gosti, a i ovaj put potvrđuju se kao ziheraški izbor.

Trasa

2.dan