Dražice (63)

Pedeset i šesti rođendan člana ekipe obilježiti ćemo kratkom šetnjom susjedstvom i ukusnim ručkom. Posjetiti ćemo Dražice, najveće naselje općine Jelenje.

Krećemo sa Mljekarskog trga, no ne put Rijeke poput grobničkih mlikarica, već ad-hoc pripremljenom kružnom trasom, “put Hahlića”.

Spomenik mlikarici simbol je teškog života i predanog rada žena, te velika hvala i priznanje za sve što su činile za svoju obitelj i svoj kraj.

Mlijeko i sir koji ne bi prodale svojim stalnim mušterijama po kućama, vrijedne bi ženice prodavale baš na ovom mjestu.

Vremena su se promijenila, no trgovina se ovdje i dalje odvija. Trg je omeđen dućanima, pekarom, kafićima, kladionicom.

A ovdje je i Spizza, restoran u kojem, nakon šetnje, planiramo objedovati.

No idemo već sad proviriti, znatiželja nas vuče. Na žalost, psi nisu dobro došli. 🙁 Morat ćemo jesti negdje drugdje.

Informativna tabla ukazuje da ovdje za svakoga ponešto ima. Danas ipak nećemo put +1000m nadmorske visine, već samo na +400m. 🙂

Nakon napuštanja asfalta, uz makadamsku stazu, auto olupina, FIAT Tipo. Tko li to smatra da je ovo prikladno mjesto za otpad?

Slikovitim seoskim cestama udaljavamo se od naselja pa se ipak lakše mirimo s činjenicom da će uvijek postojati divljaci koji uništavaju prirodu koju svi dijelimo. Uživamo u zelenim poljima, proplancima i šumama koje okružuju ovo područje.

Put je uglavnom širok, makadamski, ali nimalo jednostavan. Pogotovo za našeg malog ljubimca, pa ga većim dijelom puta nosimo u naručju, naizmjence.

Težina mu velika nije, no uspon i sparina korak nam čine teškim. Odustajanje nije opcija!

Naš interes pobuđuje i čeka na jednom od proplanaka. A najviša točka nagrađuje nas krasnim pogledom na Grobničko polje.

U povratku nailazimo na veliku parcelu ograđenu trakom i žicom, a unutar ograđenog prostora, krave slobodno šeću. I bik je tu, a ima i teladi.

Ispaša nije obilna, jer pobrstile su gotovo sve s tla što mi mislimo da je njima jestivo. Vjerujemo da ipak dobro znaju kako se namiriti.

Tko to još ima snage i volje da se bavi ozbiljnim stočarstvom u ovom kraju? Tonka je nedavno ugašena, a krave kojih ovdje vidjesmo dvadesetak treba musti svakodnevno.

Možda odgovor na pitanje treba tražiti u Kašetici?

Izbijamo na Šetnicu uz Sušicu. Samo se obaziremo lijevo-desno, pa konstatiramo da je to lijep potez za dnevne šetnje stanovništva.

Gostiona Putniku

Uvjereni da ćemo kod lokalnih ugostitelja imati priliku kušati nešto autohtono odlučujemo priliku dati Gostioni Putniku.

Kao i uvijek, parking je vrlo popunjen.

Stol za četvero uz psića u naručju nismo rezervirali, no imamo sreće. Psi veličine našeg ljubimca dobrodošli su i u unutrašnjem dijelu gostione.

Jota, teleće pečenje s krumpirom i dinstanim kupusom, štrudla s jabukama, palačinke s borovnicama i, kraljica svega, kremšnita.

Iako pun gostiju, ambijent je vrlo opuštajući, usluga iznenadjujuće brza, porcije obilne i ukusne. A i prihvatljive cijene razlog su više da na ovo mjesto navratimo ponovno!