Nedešćina – staza ‘Kalića i bukaleta’ (61)

Povod današnjoj šetnji članak je u prilogu tjednika Gloria koji poziva na posjet Parku skulptura Dubrova. U sklopu tradicionalne likovne kolonije “Mediteranski kiparski simpozij” stvorena je zbirka kamenih skulptura izloženih u galeriji na otvorenom. U našem prijašnjem blogu već smo se susreli s djelima Dušana Džamonje na istarskom tlu, a ovdje ćemo se, pored njegovih radova, susresti i s radovima čitavog niza drugih umjetnika. 🙂

Park je cilj, no prethodno ćemo prohodati 10-ak kilometara, laganom stazom registarske oznake Istra trails 861.

Nedešćina

Parkiramo u centru, besplatno, nasuprot marketa Studenac, pred zatvorenim Restoranom Placa koji će procvat doživjeti za mjesec-dva kada se turistička sezona zahukta.

Ugodno smo iznenađeni veličinom naselja za koje do sada nismo čuli. Na prvi pogled, još uvijek nije podređeno zahtjevima masovnog turizma niti ga je napala prekomjerna apartmanizacija (?!).

Provjeriti ćemo da li je i izvan centra tako. 🙂

Staza kalića i bukaleta

Hodamo uz glavnu prometnicu, pored osnovne škole “Vitomir Širola Pajo”, te potom skrećemo udesno, ulicom s lijepo održavanim kućama i okućnicama.

Staza je idealna za sve one koji vole uživati u laganoj šetnji prirodom. Krošnje stabala dobrim dijelom pružaju zaštitu od direktnog sunca, taman za ovo toplo vrijeme.

Al’ je lijep ovaj sv(ij)et, ondje vila s bazenom, ondje cvijet, tamo njiva, ondje vinograd, eno Sunce, evo hlad.

Valja istaknuti – ovo je jedna od rijetkih naših pješačkih ruta gdje se na markaciju možemo u potpunosti osloniti. A oslanjamo se i na oznake za kaliće (lokve) nacrtane na asfaltu.

Dužica, Čiper, Marguda, samo su neki kalići kojima smo se približili. No komarci ovdje caruju i u svibnju, pa dulje zadržavanje nije poželjno.

Staza je ovo i bukaleta (vinarija), no više nas privlače šparoge koje se izvijaju po putu.

Nikad izdašnije i lakše berbe, no od silnog uzbuđenja i radosti, zaboravili smo ih uslikati. 🙁

Ovo je blues, kega sopu
oni ki se po graje vuču
i jestive trave pobiraju.

I jestive trave pobiraju
ke se šparuge zovu.

Šparoga blues by Šajeta

A prvi dojam da apartmanizacije nema – brzo je ishlapio, ali OK barem su kuće pristojnih dimenzija!

Polako planiramo mjesto za objed. Valja o tome sjesti i razmisliti, pa ćemo to uz pivu i kavu u lokalnom kafiću.

Caffe bar Veteran

Mjesto je ovo okupljanja lokalaca, a i onih koji ih žele upoznati.

Preljubazna konobarica ne samo da preporučuje mjesta gdje se dobro jede, nego i telefonskim pozivima provjerava gdje ima slobodnog mjesta.

Za kraj nudi nam svoju domaću medicu, a prodaje i svoj domaći med od bagrema i medun.

Prisjećanje na izvorni plan posjeta Parku skulptura koji je van naše pješačke rute, u ogladnjelih članova skupine ipak nije izazvalo želju za posjet Parku. Prvo ćemo jesti.

Restoran Dorina

Plomin smo već posjetili i opisali u sklopu CW18, no do ove preporuke restoran nam nije bio u kombinaciji. A preporuke itekako zaslužuje!

Pogled je zanimljiv, Termoelektrana Plomin na sreću ne radi 🙂

Juha od šparoga je vrhunska, orada i brancin tope se ustima. Plominski krafi i crostata od jabuka idealno zaokružuju današnji predivno provedeni dan!

Nakon ovakvog ručka, hitamo doma puni dojmova.

Danas nam sudbina ipak nije namijenila posjet Parku skulptura Dubrova. Ostavljamo to za neki naredni izlet.

Trasa