Danas putujemo Renault Capturom s plug-in hibridnim pogonom.
Vozilo je na vikend testu.
Ako ga položi, možda će ga vozač i suvozačica udomiti trajno u svojoj garaži. Suputnici sa stražnje klupe, dvoje odraslih osoba i yorki terrier, daju važan doprinos testiranju potrošnje i performansi vozila uz povećano opterećenje (cca 150 kg 😉 ) stražnje klupe.
U blogu CW 23 opisan je naš posjet Grožnjanu i zaključak da mu se treba vratiti. Činimo to više od dvije godine kasnije, opet zimi, istina kasnoj, pred proljetnoj.
Teško je povjerovati da je već toliko vremena prošlo. Doći ćemo sigurno i treći put, ljeti, jer današnja namjera nam nije istražiti Grad već ga samo iskoristiti za polaznu točku hoda okolicom, a i mjesto za objed kojim već tradicionalno zaključujemo svaki CW.
“Iron plavi” ljepotan na parking Grožnjana (ne naplaćuje se do 30.04.) stiže gotovo bešumno.
Prvi dojam vožnje je odličan. Iznutra i izvana! Robustan, nabildan, ugodno povišen.
Za start spremni
Grožnjan se smjestio na brežuljku, pa već po izlasku iz auta uživamo u beskrajnim maslinicima i vinogradima.
Plan hoda je već zabilježen u elektroničkim pomagalima pa krećemo s namjerom da istražimo okolicu i prohodamo barem djelićem Parenzane.
Na prvom kilometru nas pokušava zaustaviti žica i drača no forsiramo prelazak i/ili zaobilaženje. Uživamo u nastavku trase koja je vrlo ugodna za laganu šetnju. Cesta je makadamska, pogodna za hodače, trkače i bicikliste.
Putem srećemo berače šparoga. U rukama im lijepi stručci samoniklog blaga. “Ima ih”, kažu. Naravno da ih ima, ali u njihovim rukama.
Mi se zaustavljamo, gledamo, tražimo i ne nalazimo. Šparožine pregršt, no šparoge ni za lijeka. Iako lagano razočarani, ne predajemo se. Sreća prati hrabre, ali i uporne. Skromni smo, 6-7 šparoga zadovoljiti će naša nepca.
U nizinskom dijelu trase povremeno se javlja rizik da zagazimo u blato, no iskusni hodači lako se snađu.
Uživanje u šetnji iznenada kvari teški smrad. Na prvi njuh reklo bi se da je stajsko gnojivo, no nije. Potočićem teče masna crna tekućina.
Nafta nije, ta što bi to moglo biti?
U blizini je uljara. Ma je li moguće da se “zbrinjavanje” ostataka proizvodnje maslinova ulja obavlja na ova način?
Osupnuti viđenim, incident ćemo prijaviti nadležnima. Nek institucije rade svoj posao!
Laganim usponom približavamo se Grožnjanu.
U susret nam juri poveća grupa biciklista. Slovenci, redom nas pozdravljaju. Uzvraćamo!
Grožnjan broji svega 164 stanovnika. Već sam ulazak nagovješćuje da je ovo grad umjetnosti i umjetnika. Zadivljuje broj galerija na tako malom prostoru. Dvorišta, instalacije na fasadama, šareni prozori, svaka kuća kao da živi umjetnost.
To nam vraća raspoloženje, a energiju ćemo vratiti u restoranu AModoMio.
Restoran AModoMio
Konobarica jedva da zna hrvatski, no dovoljno da primi narudžbu i donese upravo ono što smo naručili – 3 pizze i 1 fritaju sa šparogama.
Sve je odlično, za ponoviti!
Ocjena testnog vozila
Renault nas je na testu zadovoljio, a i profesionalni osvrt daje odličnu recenziju.
Bude li financijska ponuda auto kuće prihvatljiva smiješi se fešta. 😉
Vjerujemo da će se uskoro pjevati “Mi vozimo hibrida, mi vozimo hibridaaaa, trajna-ni-na…moćnoga plug-ina!” ?
Trasa
Prohodasmo oko 12 km ne zahtjevnom stazom prepunom šparožine.
Hrvatski