Još je svjež ulazak Hrvatske u Schengenski prostor pa planiramo intenzivirati izlete van hrvatskih zapadnih granica na kojima više nema spuštenih rampi.
Veljača kakvu volimo, ugodno svježe jutro i, prognoza kaže, sunčani dan. Idealno vrijeme za šetnju Piran-Portorož-Piran. Putem do odredišta zatoplit će na ugodnih 14C.
Od nekoliko mogućih trasa puta, biramo ovu, kroz srce Ćićarije čime izbjegavamo plaćanje cestarina i HR i SLO koncesionarima.
Besplatno pakiranje je u ovo doba godine moguće i u Piranu koji se ljeti guši u automobilima. Ciljamo okoliš Barbara Piran Beach Hotela. Prostrani neasfaltirani plato predviđen za parkiranje se ne naplaćuje u periodu od 01.10 – 31.03. Skriveno u neposrednoj blizini, preko ceste, iza gustog raslinja, jezerce! Na tabli čitamo da se tu skrivaju i misteriozni stanovnici. Mi ih vidjeli nismo.
Uz prvi korak, i “start” aplikacija na pametnim satovima, krećemo nizbrdo do obale. Jedan je zaljubljeni par boravio ovdje 2018., pa naviru sjećanja i znatiželja što se, i u kojoj mjeri, promijenilo.
Obalnom šetnicom hodamo prema središtu Pirana. Znak nas i danas 2023., kao i 2018., upozorava da se krećemo “na vlastitu odgovornost”. Tako nešto očekivao bi prosječan turist u Hrvatskoj, no ni kod prvih nam susjeda nije idealno. Treba li nam zbog toga biti lakše? ?
Ipak, šetnica je nešto dotjeranija nego ju pamtimo, no najvećim dijelom ni danas nema ograde. Na kritičnim mjestima odrona postavljene su zaštitne mreže, a hrpe kamenih gromada koje se u njih uhvaćene potvrđuju da su itekako potrebne.
Podloga je grbava pa se dječja kolica guraju prazna, a malu djecu očevi ili majke uglavnom nose. Oprez pri koračanju je i kod nas, iskusnih “walkera”, itekako potreban.
PIRAN
U centru Pirana smo za 20-ak minuta. Prvo ćemo lijevo, kaldrmom, put gradskih zidina, a tek potom, spustiti ćemo se do glavnog trga.
U čas smo pred zidinama za koje kažu da su prve građene u 7. , a gradnja je nastavljena i u 12. stoljeću. Današnji izgled zidina datira u 16. stoljeće kad se grad pripremao za obranu od navale Turaka.
Razgled je otvoren svim danima u tjednu, a cijena ulaznice je 3 €. Osim nas, nigdje nikoga. Srećom, jer za dolazak na vrh bedema treba se penjati uskim stepenicama, a i zavlačiti se kroz
niske prolaze i otvore. S vrha se pruža spektakularan pogled na prekrasan stari grad uokviren plavetnilom mora. Alpe u daljini zadivljuju.
Nakon obilaska zidina, spuštamo se do Crkve sv. Juraja. Još jedan vidikovac, zvonik crkve, pruža lijep pogled iz druge perspektive.
Ulaznica je 2 €. Uspon preko 146 drvenih stepenica je doživljaj samo po sebi. Zanimljiv mehanizam sata koji, nažalost, više ne pokreće kazaljke i pregled okruženja 360 stupnjava, vrijede svakog centa.
Oprez! ⚠️ Zvonjava je svakih 15 minuta pa jasnije upozorenje i čepići za uši, ako se zateknete baš pokraj zvona, ne bi škodili.
Crkva sv. Juraja izgrađena je u 12. stoljeću. Slovi za najljepšu i najveću u gradu.
Grad je stoljećima bio pod vlašću Mletačke Republike, a taj utjecaj i danas je vidljiv na dobro očuvanoj venecijanskoj arhitekturi. Neobične, recentno nadoštukane krovne terase ne pripadaju tom vremenu, a niti u današnjem za njih ne bi trebalo izdavati dozvole za gradnju. 🙁
Uske, vijugave uličice prepune su interesantnih detalja, no vrludanje bi bilo daleko ugodnije da nas ne prati jak smrad kanalizacije.
Piranski svjetionik krasi vrh obalne šetnice s koje se pruža lijep pogled na Piranski zaljev (SLO), tj. Savudrijsku valu (HR) koja je, nažalost, najpoznatija po graničnom sporu koji nije riješen, ili je možda riješen utvrđivanjem stanja da je nerješiv jer se moramo dogovoriti…
Tartinijev trg
Krasi ga statua kompozitora i violinista Giuseppea Tartinia (1692.-1770.), rođenog piranca po kojem je trg dobio ime.
U cca 2 sata obišli smo sve glavne znamenitosti. Mestna kavarna je idealno mjesto za kratki odmor uz kavu na otvorenom.
PORTOROŽ
Sunce je visoko na nebu pa je nužno skinuti pokoji sloj odjeće da se ne oznojimo tijekom lagane šetnje do Portoroža. Hotel do hotela različite starosti i stanja. Izdvaja se onaj koji svoje sobe nudi slobodno živućim mačkama. Za sunčanog dana sve su mu sobe prazne jer gosti šeću negdje poput nas.
Nekadašnjim skladištima soli traži se atraktivna alternativna funkcija. EU sredstva povezuju nas sa susjedima.
Pizzeria restaurant Paco, Portorož
Sjedamo na suncem obasjanu terasu. Povrtna juha je dobra, riblja nije. Pizza je vrlo dobra, bolja od prosječne ocjene koju Paco ima na Tripadvisor-u.
Slastičarna Cacao
Čak i za one koji ne vole sladoled, ako takvih ima, sladoled ovdje treba kušati. Dajemo mu 5*!
Jedna kugla je dovoljna ili su možda dvije polovice različitih okusa bolji izbor?
Posjetiti ćemo Cacao i na drugim lokacijama kada budemo u prilici.
Na povratku, vraćajući se do Pirana šetnjom, pa autom preko Buzeta, ovaj put kroz Učku, konstatiramo:
LOVE sLOVEnia!