Graz – Maribor (56)

Šesti dan po stupanju naše domovine u Šengensku zonu, krenusmo na put u Graz. Na ruku nam ide i produženi vikend. 😉

Danas smo u 4-ero, naš ljubimac, yorki Unno, je na čuvanju, u dobrim rukama kod tete Zrinke.

Vrijeme je ugodno, bez padalina, iz Rijeke krećemo u 8:00. Putovanje s Kvarnera traje 3,5 sata ugodne vožnje. Na cesti gužve nema.

Niti skija, niti ski-kutija na autima koje susrećemo nema u mjeri u kojoj bi to očekivali. Čudno!?

Doduše, meteorolozi kažu da ni snijega, pravog, ove zime nema ni na poznatim skijalištima.

Preko slovenske granice vozimo oprezno, gotovo stajemo. Rampe su dignute, kućice zjape prazne. Iz navike, blagi naklon ulijevo, smiješimo se nevidljivom pograničnom policajcu. HVALA na propuštanju.

Vinjetu za slovenske autoceste kupili smo unaprijed, putem interneta (15 € za 7 dana). Austrijsku (9,90 € za 10 dana) nismo, zbog potrebe da se kupi dosta vremena unaprijed. No i nije problem jer je stajanje na benzinskoj stanici pred austrijsku granicu planirano.

Rasprava o naplati cestarine u Hrvatskoj nameće se sama od sebe, pogotovu sada kada su rampe na granicama prema EU trajno podignute. U vrijeme našeg puta, ministar Butković najavljuje da će se sličan sustav naplate u Hrvatsku implementirati 01.01.2024. Živi bili pa vidjeli!

1. dan

Graz

Stižemo po planu. Rezervirali smo 2 noćenja s doručkom u hotelu Ibis budget. Parkiramo u garaži pod hotelom. Željezne rešetke pred recepcijom daju nam do znanja da je za check-in prerano pa odmah krećemo. Odlična startna pozicija jer smo za 15-ak minuta lagane šetnje u centru grada.

Schlossberg

Mostom preko Mure najprije ćemo na Schlossberg, do Uhrturm-a, glavnog simbola grada. Možemo i liftom i uspinjačom, no odabiremo put pješke. Izazov od 260 zig-zag stepenica je pred nama. Zamorno nije. Svako toliko postavljene su klupice, informativne table, a izbor puteva do vrha čini penjanje interesantnijim.

Za 20-ak minuta smo pred satom. Datira iz 14. stoljeća, a sa svoja 3 zvona i drvenom galerijom najpoznatija je atrakcija grada. Posebnost su mu i “zlatne” kazaljke, jer velika pokazuje sate, a manja minute.

Schlossberg nudi i puno više. Kafići, restoran, muzej, fontane, parkovi. U nekadašnjem zatvoru danas je pozornica i gledalište.

Pogled nam puca na cijeli grad. Dominiraju crveni krovovi visinom ujednačenih zgrada, a svojom modernom izvedbom izdvaja se Kunstmuseum.

Uz temperaturu zraka od +13ºC, kavu i pitu krumpirušu koja je putovala s nama od kuće do ovog lijepog mjesta, guštamo na otvorenom s pogledom za grad.

Slijedi nam povratak, spuštanje do Schlossbergplatza.

Šetnica uz Muru vodi nas do Kunsthausa i Murinsela. Ove danas nezaobilazne znamenitosti grada trajno su sjećanje na 2003. godinu kada je Graz bio europska prijestolnica kulture.

Možemo se samo nadati da ćemo za desetak godina i mi i gosti Kvarnera na riječku EPK2020 priču gledati na jednak način.

Hauptplatz

Gužve nema jer danas je i ovdje neradni dan. Red je tek oko kućica koje nude hranu i piće. Netko će kobasicu u pecivu, a netko rižu s umakom podgrijano u mikrovalnoj.

Neuobičajeno topao siječanj dodaje poseban štih centru Graz-a koji je od 1999. na popisu UNESCO-ve svjetske kulturne baštine. Uživamo u jelu s nogu s pogledom na gradsku vijećnicu, zgrade osebujnih fasada, a i osluškujemo od kuda su sve ljudi oko nas.

Kunstmuseum

Zgrada muzeja je impresivna. Ulaznica je 11 €, no planiramo posjetiti još (po)neki muzej i kupujemo paket ulaznica od 17 € za “sve” . U tom trenu naivno povjerovasmo da “sve” vrijedi za doslovno sve muzeje u Grazu u naredna 24 sata.

U muzeju su dvije izložbe Faking the Real – The Art of Enticement i Hito Steyerl – Animal Spirits.

Pogled s ostakljene terase na okruženje je dojmljiv. Godišnja ulaznica za muzeje u Grazu već ovim mjestom dobiva smisao i poriv da češće dođeš, samo sjedneš i uživaš u pogledu.

Za puni doživljaj trebalo bi izloženome posvetiti puno više vremena. Postavljamo si pitanje zašto izložbe kod kuće ne posjećujemo češće?

Murinsel

Atraktivan umjetni otok na Muri s kafićem i terasom. Na njemu je i pozornica s gledalištem na otvorenom koja je vjerujemo ljeti posebno atraktivna. Zimi, osim atraktivnog izgleda iz daljine, posebno noću zbog osvjetljenja i ugodnog prelaska rijeke, ne budi neku posebnu želju za duljim zadržavanjem u njegovoj hladnoj utrobi.

Cheers

Večer nakon ispunjenog dana provodimo uz pivo (nude čak i karlovačko!) i čaj, u kafiću Cheers.

Pri plaćanju gotovinom, čeprkanje po sitnišu biva krivo protumačeno od simpatične konobarice kao izbjegavanje manče, pa smo ljubazno upozoreni na dobrom engleskom “‘You know, we tip here in Austria!”. Pristojan “tip” je dan, a neugodnjak nas dobro nasmijao.

2. dan

Doručak je serviran već u 6:30, pa ustajemo rano kako bi tijekom dana stigli obići sve što smo za drugi dan boravka i naumili.

Dvorac Eggenberg

Smjestio se na rubu grada, ipak ne toliko daleko od hotela da do njega ne možemo i pješke. Subotnje jutro je hladno, no ne i prehladno za ugodnu šetnju gradom bez gustog prometa.

Dvorac je bio rezidencija moćne obitelji Eggenberg, a danas se u njemu nalaze državničke prostorije i muzej. Zanimljivost je da broji 365 vanjskih prozora (broj dana u godini), 52 prozora na 24 prostorije (broj tjedana u godini i sati u danu), a svaki kat ima po 31 sobu (broj dana u mjesecu). Dvorac je okružen lijepo održavanim parkom u kojem obitava zajednica paunova.

Nažalost, muzej u sklopu objekta je zatvoren do proljeća. Kod kupnje objedinjene ulaznice tu nam informaciju nisu istakli pa smo blago razočarani. 🙁

Ljutnji mjesta nema jer vrijeme do kada nam vrijede ulaznice za “sve” ostale muzeje Graza teče neumoljivo. Zato krećemo žustro put našeg slijedećeg cilja, pješke, jer javni prijevoz bi čekali taman koliko nam treba da prohodamo do muzeja na Schlossbergu.

Schlossberg

Ovaj put ćemo liftom, prozirnim, kroz stijene, od podnožja brda do vrha za 30-ak sekundi za 2€/osobi!

Nažalost, ni ovaj muzej nije u paketu ulaznica kojeg smo kupili. 🙁

Razočarani, čak i ljuti, hitamo pješke nizbrdo do nekih drugih muzeja. Ni u naredni, Graz Museum lokalne povijesti (Sackstraße 18) ne možemo ući bez dodatnog plaćanja, no ulaz do njega
je Povijesni muzej (Museum für Geschichte) koji je obuhvaćen našom skupnom ulaznicom.

Museum für Geschichte

Muzej ima dva stalna postava. Prvi, sivo-bijeli postav posvećen je periodu vladavine nacista u Štajerskoj. Razgledavanje nameće čitav niz teških pitanja.

Drugi postav je šareno obojana kulturno-povijesna zbirka s više od 35.000 predmeta korištenih u periodu od najranijeg srednjeg vijeka do danas. Ima tu glazbenih instrumenata, namještaja, znanstvenih i tehničkih uređaja, odjeće i obuće, odlikovanja i medalja, brava, svijećnjaka i grobnih križeva. U okviru postava je i multimedijalna zbirka starih zapisa.

U vrijeme našeg posjeta u muzeju je postavljena i izložba posvećena povijesti filma i kina u Štajerskoj.

Dnevna ulaznica za više muzeja nameće pakleni ritam obilaska pa se ni ovdje ne možemo dulje zadržati, a vrijedilo bi. Hitamo dalje.

Joanneumsviertel

CoSA – Center of Science Activities

Imamo premalo vremena da ozbiljnije istražimo ovaj centar namijenjen zabavnoj edukaciji o tehnologiji i znanosti. Osmišljeno je za djecu i mlade, no i stariji koji nisu izgubili dijete u sebi ovdje će uživati. Smisao posjeta je u aktivnom sudjelovanju i interakciji, timskom radu i učenju kroz zabavu. Složili smo elektro vozilo od dijelova i provozali ga u virtualnom okruženju.

Nažalost, ulaz u odjeljak posvećen proširenoj stvarnosti dodatno se plaća, a i vremena više nema pa hitamo dalje zadovoljni viđenim.

Landeszeughaus

Posebno se veselimo ovom muzeju. Zgrada je nekad služila kao oružarnica, a sada je na njenih 5 etaža izloženo 32.000 komada povijesnog oružja i strojeva. No ući ne možemo jer je razgledavanje dozvoljeno samo uz vođene grupe. Šteta, danas smo zakasnili, a sutrašnji termin nam nije u kombinaciji. Odlazimo i s tugom gledamo vojnika nadomak recepcije, no ovo je možda pozivnica i dobar razlog za ponovni dolazak u Graz. 🙂

Vrijeme je za okrijepu. U blizini je “robna kuća” Kastner & Öhler s ugodnom zalogajnicom na najvišem katu pa ćemo nešto prigristi. Mjesto je čini se “IN”, no uhvatismo stol i stolice s pogledom! Nakon marende, pol’ sata za shopping. 😉

Burg i dvostruko stubište

Vremena za istraživanje nemamo, no uspeti ćemo se dvostrukim spiralnim stubištem koje se sastoji od dviju suprotno usmjerenih spiralnih stepenica. One se na katu spajaju, razdvajaju, pa na narednom ponovno spajaju. Simbolika koju nalazimo svuda oko nas, zar ne? 😉

Snage i vremena imamo još za kratku šetnju i slikanje ispred zgrade opere izgrađene krajem 19. stoljeća pored koje je kontrastna suvremena skulptura “Svjetlosni mač“.

Oduševljava i zgrada Argos, na adresi Burggasse 15, lijepo uklopljena moderna arhitektura u blok klasičnih stambenih zgrada.

Afrički restoran “Omoka”

Danas smo lijepu kilometražu prešli, opet su žuljevi pucali. 🙁 Srećom, restoran Omoka nam je u neposrednoj blizini hotela.

Vlasnik/konobar Omoka rođeni je afrikanac. Srdačno i strpljivo odgovara na raznorazna pitanja. Ko vjerni psić, u stopu ga prati šegrt, također afrikanac. Reklo bi se da nas razumije, no spojiti više od 3 riječi engleskog predstavlja mu izazov. Na pitanje što je “yam”, odgovara “it is nice”, pa ga trkom donosi iz kuhinje.

Naručujemo od svega po malo. Jede se veggie pie, meat pie, fufu, moi moi, efor, egusi. Uputiše nas da glavno jelo jedemo rukama, pa smo tako i postupili. Pije se tamni Guiness, Fanta i crno vino nigerijskog porijekla.

Afrički ritam iz pozadine mijenja se u nama bliskije taktove. Prilazi nam mladi dečko, austrijanac, načuo odakle smo. Pohvalio se kako i sam hrvatskog porijekla ima. Rođendan mu je, pa je i nas počastio “šnapsom”.

Na odlasku napojnica od 10 € dovodi Omoku do extaze. Nevjerica, grljenje, pozdravi, ma iskustvo izvanredno!

3. dan

U Grazu smo brzinom Speedy Gonzalesa obišli sve poznatije znamenitosti u dva dana. Na povratak kući krećemo odmah nakon doručka s planom da posjetimo Maribor.

Maribor

Stižemo već nakon sat vremena i parkiramo auto u neposrednoj blizini centralnog gradskog trga. Nedjeljom se parkiranje ne naplaćuje. Maribor ima oko 113.000 stanovnika, a zbog konfiguracije terena i uređenosti staza, idealan za vožnju biciklom.

Grad je fotogeničan. Na gradskom trgu i u njegovoj neposrednoj okolici je desetak lokacija na kojima je fotografiranje obavezno. Božićne dekoracije još su na trgu. Oko nas šarmantne šarene fasade, okolne ulice pozivaju na razgled. Sve je puno malih dućana. Centar grada je shopping oaza vintage stila kojeg uporno pokušavaju zatomiti moderni “mallovi”.

Gradski park “Tri ribnjaka”

Oaza je ovo dugih, uređenih šetnica oko jezera. Prošetali smo ukrug te navratili u obližnju Čajnicu. Ugodno mjesto za druženje i tihi razgovor. Naručujemo čajeve, ženski dio će wonder woman i detox, muški uživaju u ljekovitosti konoplje.

Nasuprot je Muzej narodnog oslobođenja. Nedjeljom je zatvoren, no na ogradama svjedočimo putujućoj izložbi plakata posvećenih toleranciji.

Stara trta

Spustili smo do rijeke Drave uz koju se uređuje šetnica. Ispred “Hiše stare trte” (kuća stare loze) nalazi se i najstarija vinova loza na svijetu, upisana i u Guinnessovu knjigu rekorda.

Osvojio nas Maribor, europska prijestolnica kulture 2012. koja će uređenjem šetnice uz Dravu postati još atraktivnija. Moramo se oprostiti, ali uz želju da ponovno dođemo.

Put kući zove na silazak s autoceste E57 kod putokaza “Trojane”. Generacija 50+ koja voli slatko zna zašto treba to (uvijek) činiti.

Gostilna pri Marti, Pivka

Naša zadnja zaustavna točka na ovom putu. Stižemo u zadnji čas, skoro pred zatvaranje. Nemamo izbora, pa složno naručujemo dnevni meni: juhu od gljiva (odlična), meso s prilogom (korektno) i zdrobljena (suha) palačinka sa sladoledom (tako-tako).