Bliži se kraj listopada, a bablje ljeto ne posustaje. Nas je namamilo u Istru, u Barbarigu.
Danas je s nama i četveronožni pridruženi član družine.
Uvažavamo njegove godine, pa ćemo hodati trasom male visinske razlike, uz more.
O mjestu znamo tek da je turističko naselje u sklopu naselja Peroj, a koje pak administrativno pripada gradu Vodnjanu.
Stigli smo. Rampa priječi prilaz plaži osobnim automobilom, pa parkiramo blizu nje, u šumarku.
Par živahnih koraka uobičajenih za početak hoda i eto nas na popločanoj šetnici uz more.
Prizori nestvarni, pogotovo za ovo doba godine! Sunce je izmamilo ljude na plaže, a nemali je broj i kupača.
Ovdje se dolazi uživati u moru, suncu. Većih ugostiteljskih objekata na plaži (još) nema.
Mi ćemo prema vojnim utvrdama. Čitamo da su bile sastavni dijelovi složenog obrambenog sustava austrougarske ratne luke Pula.
Cesta je široka, makadamska. A uz nju lijepo uređeni rodni maslinici s plodovima spremnim za berbu koja je u punom jeku.
Vojne utvrde
Masivna kameno betonska zdanja i danas se dobro drže u borbi s vremenom. Premda ogoljena, bez vojne posade, naoružanja i streljiva, dijelom urušena, još uvijek izazivaju strahopoštovanje.
Pa zar je moguće da o njima nitko ne brine?
Utvrda San Benedetto nastala je 1903. godine, a navodno ju je JNA koristila i u razdoblju od 1945. do 1991. kada je bila obskrbljena streljivom, eksplozivom i podvodnim minama.
Utvrda Forno i obalna bitnica Caluzzi slične su namjene i sudbine.
Povijesnih lokaliteta vojne infrastrukture ima puno na ovom području, navodno su neki povezani i podzemnim tunelima, no nismo planirali obići ih sve danas.
Turistički potencijal postoji, no tek ga treba pretvoriti u osjetne koristi za goste i lokalnu zajednicu. Vidimo se za koju godinu nadajući se onim poznatim natpisnim pločama s logotipom EU fondova! ? 😉
Od starih prema “modernim” zidinama
U povratku prolazimo kroz samo “turističko naselje” izgradnjom kojega je, čitamo na internetu, 1980-ih “počelo doba modernog turizma u Vodnjanu“.
Ne sviđa nam se taj “moderni turizam”. Konsternirani smo i originalnim arhitektonskim “kuća do kuće” rješenjima, a o naknadnim “popravnim” intervencijama osebujnih vlasnika bolje je ne reći ni riječi. Fotografije su dovoljne.
Planirali smo našu šetnju završiti okrjepom u lokalnoj konobi, no zamantao nas ovaj urbanistički nered.
Bjež’mo dalje!
Gastro kutak
Trattoria pizzeria Navetta odličan je izbor. Terasa ogromna, lijepo popunjena. Rezervaciju nemamo, no sreća nas prati.
Uvažavamo preporuku konobara, pa ćemo juhu od gljiva. Sa susjednog stola mami foccacia, pa ćemo i nju. Pun pogodak!
Nakon predjela, muški dio će pikantne pizze, a ženski pljukance sa pršutom, bučom i gljivama, te blitvu s povrćem na žaru. Korektno.
P.S. Četveronožac je umoran pa mirno dremucka pod stolom nakon uobičajenog suhog obroka i malo vode. ? ?
Uljara Palunko
Biti ovdje u vrijeme berbe maslina, a ne kupiti “zlatnu tekućinu” bila bi nepopravljiva šteta.
Od konobara dobivamo informaciju o uljari u blizini. Istresla se gotovina iz novčanika, taman za 10 litara. A litra 130,00 kn!
P.S. Na TV-u informacije da je na Boduliji ulje po 200,00 kn/l.
Jesmo li dobro prošli ili je bodulsko bolje od istarskog? Vječna dilema i pitanje bez točnog odgovora.
Trasa
Edukativna staza netaknutom prirodom, duga 10-ak km.
Hrvatski