U dnevnim novinama pročitali smo poziv na 2. po redu “Dvigrad Blues festival” u Kanfanaru. Organizira ga Udruga Gustafi predvođena Edijem Maružinom.
Eto nam povoda da walk organiziramo upravo s te polazne točke.
Kiša neumorno pada već nekoliko dana, no danas je odlučila stati. Bit će mokro i blatno, ali to nas ne smeta.
Parkiramo u samom centru Kanfanara, pri Trgu Marka Zelka. Festivalska pozornica je još uvijek tiha.
Kanfanar je naziv najpoznatijeg istarskog kamena pa je njime i nedavno obložen središnji kanfanarski trg.
Skulptura “Dvije grlice”, akademskog kipara Josipa Diminića, personifikacija je Dvigrada, dva grada, ali i magičnosti broja dva općenito.
Od centra ćemo prema Parku istarskog vola.
Nakon kastracije bik je dobivao ime, a najčešće je bilo Boškarin. Upravo se to ime udomaćilo kao opći naziv za istarskog vola, a i za istarsko govedo.
Park istarskog vola
Boškarin je stoljećima bio oslonac i vrijedni sluga istarskih domaćinstava, te ne čudi da mu se HVALA kaže i ovim parkom. Posve zasluženo nagrađivan!
Stogovi sijena, siluete vola uz prometnicu, kameni stupovi za vezivanje, nadstrešnica za sijeno, zorni su prikaz nekadašnjih, o poljoprivredi ovisnih obiteljskih gospodarstva.
Stazom hodamo dalje preko željezničke pruge. Mještanka kaže da vlakovi od Kanfanara do Pule danas rijetko prolaze. Internet izvor tvrdi 5 puta dnevno tijekom rujna, cijena vožnje u jednom smjeru kreće se od 23,40 kn/3,11 Eur. Za izletničke svrhe i nije loše.
Kašteljir
Spuštamo se prema Kašteljiru širokom, makadamskom cestom. Na strmom smo i opasno skliskom terenu. Postavljeni znakovi ukazuju da je staza i biciklistička. Ma da nam je samo vidjeti te kamikaze!
Kulturno-povijesni i prirodni lokalitet Kašteljir nedavno je oplemenjen informativnim tablama i vidikovcem s kojeg se, istina, vidi tek šumska šikara.
Mi smo tek zavirili u špilje i skoknuli “školicu”. 🙂
Nastavljamo nizbrdo, uskim i kliskim šumskim putem. Odahnusmo tek na livadi u podnožju.
Dvigrad
Na mjestu susreta makadama i asfalta je groblje i crkva sv. Marije od Lakuća.
U par koraka smo asfaltnom cestom pred zidinama srednjevjekovnog grada Dvigrada. Ulaz je slobodan, a informativnih tabli nema. 🙁
Bili smo ovdje i prije 10-ak godina. Neki značajniji napredak obnove u cilju valorizacije baštine nije vidljiv. Postavljene skele bude nadu da će se nešto promijeniti do našeg narednog dolaska.
Okrjepismo se pićencem iz pljoske, te idemo prema cilju. Hodajući asfaltiranom glavnom cestom, završavamo na mjestu gdje smo ga i počeli.
Već je puno življe. Blues atmosfera se zagrijava. Pozornica čeka prve izvođače, a spremni su i ugostitelji. Malo sira na pladnju s kruhom nudi se za 30,00 kn/3,99 Eur, a za burger od boškarina na plastičnom tanjuriću treba izdvojiti lijepih 80,00 kn/10,63 Eur. Tko voli nek’ izvoli!
Gastro kutak
Mi ćemo povjerenje dati 2. Peronu, u Cerovlju. Mjesto koje na našim putovanjima već prije otkrismo kao idealno za objed dok vam se električni automobil puni na punionici u neposrednoj blizini.
Konobarica strpljivo odgovara na naša pitanja, tijekom jela nenametljivo provjerava ako je sve u redu.
Povrh vina, ženski dio će i teranino. Nama preferiranu Auru ne nude, ali nude teranino od Krulčića. Mmmm, prefino! Toliko dobro da preuzima 1. mjesto na tronu. ? 1️⃣
Dva deserta su, slučajno ili ne, bila na račun kuće. 😉
Zaslužuju sve pohvale i ponovni posjet!
Trasa
Lagana, edukativna staza duga 10,65 km.
Potreban oprez pri spuštanju, posebno kod kišom natopljenog tla.
Hrvatski