Kraj je uzavrelog kolovoza. Škole će se uskoro probuditi iz ljetnog sna, špica turističke sezone je za nama. Vrijeme idealno za izletovanje.
Odabir destinacije nije slučajan.
U okviru projekta “Insulae“, Damir, član četvorke, boravio je već nekoliko puta na otoku i istražio ga u velikoj mjeri. Nakon njegovih prepričanih dojmova tražili smo priliku da ga posjetimo zajedno.
Smještaj rezerviramo u apartmanu, a karte za katamaran iz Rijeke kupujemo on-line.
1. dan
Isplovljavamo u 17:00, pa nam valja od kuće krenuti ranije kako bi izbjegli riječku prometnu gužvu. Do katamarana nije daleko, ali pod teretom prtljage i vreline sunca, i taj put čini se dug. Nosimo iće i piće, koliko nam mišići dopuštaju. Poznati strah od visokih otočnih cijena i pod našom je kožom. 😱
Ćevapi iz mesnice Čučković u mobilnom su, retro frižideriću iz 70-ih godina prošlog stoljeća. Na meniju su za prvi otočni ručak. Društvo im prave tri butelje crnog vina neujednačene kvalitete koje planiramo piti od vrhunskog k stolnom. Naravno, pivo za osvježenje nakon iskrcavanja i tjestenina s umacima za neke daljnje obroke.
Katamaran
Poveći broj putnika čeka na ulazak. Red je nepostojeći pa se sami “organiziramo”. Karte nemaju rezervaciju, pa sjedamo uz prozor, na provi gdje se motor manje čuje.
Sunce gubi snagu dolaskom večeri, a jaka klimatizacija katamaran pretvara u hladnjaču. Dugi rukavi dobro dođu. Na zaustavnim stanicama u gradu Cresu i u Martinšćici ne propuštamo protezanje nogu i zagrijavanje na palubi.
Na otoku
Pred Unijama smo nakon 3 sata ugodne vožnje. Iskrcavamo se na novi mol. Posada katamarana pruža putnicama koje se iskrcavaju više nego ljubaznu pomoć s prtljagom. Galebarenje nije izumrlo. 🙂
No dalje ćemo bez pomoći, pješke do apartmana. Nas nisu dočekali ni djedovi na traktoru, ni none s osmjehom.
Korak po korak, svakim metrom uspona pogled na morsku pučinu sve je ljepši, vrijedi svake kaplje znoja. Koferi imaju kotačiće, a frižiderić ima tretman dragocjene škrinje s blagom, pa problema s usponom nemamo.
“Naša” kuća tirkizne fasade na vrhu je brda. U prostranom apartmanu su 3 sobe s udobnim krevetima, bez klime, 2 kupaonice i kuhinja. Uredan je i čist, no bez duše. TV-a i klime nema, ali nam te naprave ni ne trebaju. Ovdje smo zbog prirode, mora, sunca, druženja.
Preumorni smo za optimistično planirane aktivnosti prvog dana, pa ih odgađamo za sutradan. Uz osvježavajući večernji povjetarac prepuštamo se uživanju u razgovoru, hrani i piću na terasi “s najljepšim pogledom”.
2. dan
Uživamo u miru jutra, tišinu povremeno prekine glasanje fazana iz susjedstva. Brodovi i katamarani dovoljno su precizni za ljetnu shemu života. Sat nam nije potreban.
Sunčan i vreo dan je pred nama, a ambiciozni plan je obići sjeverni dio otoka.
Uvala Maračol
Betonska stazica iza kuće vodi nas prema uvali Maračol. Uz stazu s lijeve strane, na samoj uzvisini nalazi se kapela Uznesenja Blažene Djevice Marije sagrađena 1932. godine.
Uz stazu s desne strane ruševine su nekadašnje tvornice za preradu sardela i liganja.
Danas je uvala tek sidrište za brodice.
Nastavljamo hod duž makadamskog puta koji vodi preko mosta, a zatim uzbrdo put sjevernog dijela otoka. Uskoro počinju izazovi. 😉
Nismo više sigurni kuda trebamo, zalazimo u gustiše, borimo sa granama i dračom. I krv je potekla. Na stablima uočavamo provizorne oznake. Na dobrom smo putu! Mora da je od Survivol avanturista. Nakon gotovo neprohodnog puta konačno stižemo na željeni cilj.
Na vrhu smo uvale Goligna. A kad smo već tu, valja nam se spustiti do mora i okupati. Tako ćemo nazad lakše. Nadamo se. Jer isti nas put čeka i u povratku. A pitka nam voda na minimumu…😵
Izgrebani, krvavi, dehidrirani, jedva se dočepasmo apartmana.
….
Popodne se odvajamo. Jedni odmaraju, drugi će do mjesta.
Đir po mjestu
Ma kojih li dražesnih uličica, uvala, plaža. Automobila nema. Osim vlastitih nogu, registriramo da otočnu mobilnost potpomažu traktori, (elektro)bicikli, (dječja)kolica, magarci i konji.
Ruinirane i otužno prazne kuće govore nam da su mnogi otok napustili. Ne čudi da je škola zatvorena.
3. dan
Ujutro ćemo opet put uvale Maračol, no današnja ruta puno je kraća, sigurnija, a i precizno označena putokazima. Skrećemo lijevo prema velim stijenama i rtu Hartina. Bunkeri i podzemni hodnici nijemi su svjedoci turbulentnih vremena. Otuda ćemo nizbrdo prema selu.
U pekari naručujemo pizze za rani ručak, te nastavljamo šetnju prema aerodromu i krajnjoj južnoj točki otoka.
U blizini je stado krava s bikom koji nas povremeno ovlaš odmjeri. Oprez je majka mudrosti. Tko zna što mu se mota po glavi. Zaobilaznim ćemo putem, uz obalu. Nekada su ovdje bila plodna polja, no da nema koza, ovaca, zečeva, danas bi to sve bila neprohodna šikara.
Duž puta maslinici slabe rodnosti. Nakon 5 km stižemo do rta Arbit. Idemo u izvidnicu, ali dalje kao da se više ne može. Prevruće je da bi istraživali, nazad se vraćamo istim putem. Okuražili smo se i skratili povratak trasom bliže “biku koji stoji”.
Zbog neodgovarajuće obuće bilo je i opakih žuljeva na stopalima. P.S. Zacijelili su. 🙂
Svjetionik Vnetak
Nakon ručka, skoknusmo do svjetionika Vnetak. Čas posla, tamo-amo. Duž obalne šetnice sunča se nešto zrele muške i ženske golotinje. FKK fotografije ne objavljujemo. 🧐
Svjetionik je štala za ovce puna njihovog izmeta. Nadamo se da pored toga obavlja i svoju primarnu funkciju zbog koje je izgrađen.
Navečer, kratka šetnja mjestom i posjet izložbi “ETNOGRAFSKA ZBIRKA KARNIŠ“.
4. dan
Povratak u Rijeku planiran je katamaranom u rano poslijepodne. Dovoljno vremena da dio ekipe nakon jutarnje kave posjeti uvalu “Sridnja”.
O kakvo bistro more! Nigdje nikoga, mir, tišina. 🏖 🐟 🔇
Ugodno s korisnim -> kad god možemo prakticiramo plogging. Skupismo lijepu količinu smeća koje smo odložili na propisan način, no ostalo ga je još duž puta. 🙁
Povratak u Rijeku je rutina. Katamaran je krcat.
U Rijeci kiša, pljusak…i neka sjeta. 😒 😯
Iskustva i savjeti:
Rezervacija apartmana – pripaziti ako se rezervira po sobi ili po osobi (poželjan pisani trag dogovora). Hotela na Unijama nema. Mi smo smještaj platili 250,00 kn (33,18 Eur) po sobi/po danu.
Katamaran – cijena je 63,00 kn (8,36 Eur) u jednom smjeru. Najbolja sjedeća mjesta ljeti su u sredini. Prevozi ljude, životinje, prtljage koliko ti ruke nose.
Trgovina – ponuda je solidna, cijene paprene, kartice ne primaju. Radno vrijeme dvokratno.
Pekara – odlična ponuda pekarskih proizvoda, a i ostalih potrepština. Iako je otvorena dvokratno, ljubazni vlasnik peče pizze po narudžbi kad god poželite.
Ugostiteljski objekt – jedan jedini, kod Joze. Ne bije ga dobar glas, pa smo ga zaobišli.
Slastičarna – odličan izbor sladoleda i kolača, no naša je baza bio bar Barabar.
Bar Barabar – nudi raznoliku ponudu hladnih i toplih napitaka, sladolede, grickalice, odličnu muziku. Najljepše mjesto za praćenje zalaska sunca. Obavezno provesti par sati dnevno! 🙂
Otok je ovo skriven od vreve i masovnog turizma, bez buke auta. Idealan za one koji uživaju u šetnji, prirodi, tišini.
I zato, što prije na Unije!
Unije, Unije, mali otočiću
U sredini mora kano labudiću….
Sonja Kraljević
Hrvatski