Utovarivač na gradilištu
Tinjan

Sunce i plavetnilo neba mame nas već od ranog jutra. Dan kao stvoren za izletnike.

Walk po walk i evo nas na broju 50!!! 🎉  🎂 🍾

Hodali smo uglavnom po Primorsko-goranskoj i Istarskoj županiji, a niti jednom nismo ponovili rutu!

Debata o najboljoj nije zaključena usuglašenom preporukom za sve koji nas pratite.

Momjan, Grožnjan, možda Dugi otok. Ne, nemoguće je proglasiti najbolji WALK, svaki je na svoj način “najbolji”.

Na današnji, jubilarni 50., odlazimo u Istru, u Tinjan. A otuda ćemo ćemo prema Kringi. Pješke naravno. 🙂

Tinjan

Parkiramo van tinjanske jezgre, te krećemo na kratki obilazak. Mjesto je ovo koje se proglasilo “općinom istarskog pršuta”, no Hiža istarskog pršuta zjapi prazna, zaključana nedjeljom. Mirisi su ovdje već odavno ishlapjeli.

Centrom općine dominira župna crkva sv. Šimuna i Jude apostola sa zvonikom odvjenim od zdanja crkve.

Sve je načičkano kamenim kućama, usko je, stišnjeno, tipično istarski. Ima obnovljenih, no puno je više ovih drugih. Na južnom je dijelu vidikovac, a na kojem je poznata ladonja sa županskim stolom, kip sv. Ivana Nepomuka, zaštitnika graditelja mostova, siromašnih, poplava i dr.

Tinjan
Tinjan
Tinjan
Tinjan

Staza nas vodi nizbrdo prema poljima.

Sušno je, kiša već dugo nije pala. Potok presušio (zadigle smo nogavice, zamišljamo da nije 😀). Ivan Nepomuk previše revno obavlja svoju dužnost. 😉

Tinjan

Šetnja je ugodna, no toplo vrijeme pojačava ionako već intenzivan vonj stajskog gnojiva. 🤪

Kringa

Mjesto je ovo poznato kao rodno za mons. Božu Milanovića, ali možda još i više po vampiru Juri Grandu. Navodno je bio strah i trepet punih 16 godina nakon svoje smrti. Priča je to koju je od zaborava otrgnuo Johan Weikard Valvasor. Tražili smo unaokolo, obišli i groblje, no nigdje ništa. Obratili smo se i mještaninu. Pokazuje nam na kuću gdje se o tome moglo više saznati, no odavno je zatvorena. Ostala je samo pomalo zastrašujuća fasada.

Šteta da ta nadaleko čuvena priča nije jače lokalno prepoznata i komercijalizirana.

Vraćamo se prema Tinjanu putem nadaleko poznate staze suhozida, koja se ubrzo pretvara u aleju ruskih vila – sreli smo i stanare.

Sveti Petar u Šumi

Konoba Doma spremno očekuje najavljenu ekipu. Unutra ćemo, podalje kamina.

Za predjelo odabiremo istarske maneštre i juhu od celera. Glavno jela su: fuži sa boškarinom, kiseli kupus sa ombolom i kobasicama, a vege član bira kiseli kupus i palentu.

Lijepo popunismo trbuščiće 🙂 ali, i desert(irati) se mora!

Puni energije još ćemo do centra mjesta. Na ogromnom trgu crkva je Svetog Petra i Pavla Apostola, a do nje pavlinski samostan. U crkvu se ne može, no u samostan smo zavirili.

Sveti Petar u šumi

Hm, i ovaj WALK bi mogao biti “najbolji”?!? 😉

Trasa

Malo spuštanja, malo penjanja, puno ravnih dijelova i 15-ak km začas se nabere. 🙂

Nada Jurić