Umorio nas radni dio tjedna, pa jedan od nas predloži kraću šetnju, uz more. No zimski, suncem okupan dan, dao nam energije za 15+ km.
Šetnicu koja povezuje Bakarac i Kraljevicu nadogradili smo vođeni činjenicom da konoba u Črišnjevu radi i u ovo doba godine. Složili smo si rutu Črišnjevo-Kraljevica-Bakarac-Črišnjevo i nismo požalili. 🚶♀️ 👣
Uvala Črišnjeva
Naša startna pozicija je parking ispred ugostiteljskog objekta “Sidro”, poznatiji pod nazivom “Prdela” ili “Kod Prdele“.
Evociramo uspomene dok još mosta bilo nije i na nepregledne kolone vozila koje bi se u turističkoj sezoni slijevale prema trajektu.
Ma kako li smo samo preživjeli vrele ljetne temperature, bez klime u autu? A tek samo navalu bijesa kad ti trajekt pred nosom krene…Nismo li možda tada imali više strpljenja i razumijevanja?
Otvaranje Titovog, danas Krčkog mosta, donijelo je olakšanje. Ipak, čekanje u koloni vozila nije posve nestalo. Em jer se do nedavno (2020.) naplaćivala mostarina, a danas, jer se most mjesecima popravlja. 😠
Uvala Scott
Turističko naselje “Uvala Scott” sada je tiho, spava. Kroz staklo provirujemo u objekt s recepcijom. Namještaj i uređenje iz vremena društvenog vlasništva i radničkog samoupravljanja. Vapi za osvježenjem i uređenjem. Radi li ovo barem ljeti?
Najveći adut naselja je položaj. Otok Krk je pred nosom, a šetnica uz more vodi do Bakarca. Vijugava je, uska, grbava. Tabla na šetnici upozorava (ma zamisli ti to) da šećemo na vlastitu odgovornost.
Kamp Oštro
Eto nas začas u kampu. Nema tu onih sadržaja koji su potrebni da bi se dobila ADAC-ova nagrada, no ne bi izmakla da postoji ona za prirodnu hladovinu borovih stabala.
Ulaganje se primjećuje, ali što se čeka s “hotelom” uz samu šetnicu? Kao iz Hitchcock-ovih filmova!
Brodogradilište Dalmont Kraljevica
Nastavljamo dalje, a buka postaje sve jača i jača. Približavamo se brodogradilištu. Drago nam je vidjeti da brodova ima, da se radi. No, neslušljiv je ovaj “heavy metal” u srcu grada.
I mladi Tito nekoć je u njemu radio. Tada niti slutio nije da će se “njegov” brod Galeb, 40 godina nakon njegove smrti, upravo ovdje restaurirati.
Stari grad Zrinskih
Na samom ulasku u Bakarski zaljev, ljepotom i položajem plijeni pažnju. No, unutarnji dio još se uređuje. Muzej je otvoren, no zavirujemo i zaključujemo da je postav vrlo sličan ostalima iz projekta “Putovima Frankopana” pa se ovaj put nismo odlučili za studiozan obilazak.
A pažnju plijeni i nekadašnji hotel Liburnija, kasnije poznatiji kao ortopedska bolnica. Danas je to otužna ruina koja nestrpljivo čeka svog mecenu.
Bakarac
Pokraj kaštela uskom šetnicom nastavljamo prema Bakarcu. Sunčani dan bez oblačka otvara pogled na cijeli zaljev.
Obnovljene straže, češće nazivane tunere, razlog su da zastanemo. Lijepo se vide suhozidne terase, Takale.
Ružni prizori…
Na pol’ smo puta.
Glad se pojačava, no srećom slijedi povratak kraćim putem. Nije toliko atraktivan, pogotovo što putem nailazimo na gomilu namjerno bačenog smeća.
Tko god da jesi, ruka ti se sasušila! 😡
Kod Prdele
Ovdje se jede riba, pa ne dvojimo. Mrkači na salatu (2 porcije za četvero), 2 lijepa oslića i 2 odreska tune, prilog blitva i krumpirići. Dosta polubijelog kruha za potoćat sve s ovala.
Vino je Babić, baš ono, domaći. Popismo ga s guštom. Glava nije boljela ni jutro poslije. 😉
Gužva je, pa desert ne služe. No, odlučni smo u namjeri da se negdje zasladimo.
Pizzeria Pampas
Znali smo da su ovdje pizze odlične, no palačinke “pričaju sve jezike svijeta”. Jeli smo Čoko BOOM i Pampas (specijalitet kuće). Fantazija!
Hrvatski