Na našim putovanjima kroz Istru zaobilazili smo veće turističke destinacije, no sad su i one došle na red – pogotovo jer nema prevelike gužve. Plan za ovu šetnju je istražiti šetnice na području Rovinja – i to ambiciozno desetak km u oba smjera.
Južna šetnica
S obzirom na skupi parking u centru odlučili smo se za ne tako daleku periferiju, na desetak minuta od centra postoji lijepo javno parkiralište (pored gradskog stadiona) koje se po zimi ne naplaćuje. Vrijeme je maglovito, no što je to za nas – kape su na glavi!
Spuštamo se prema obali, prvo što smo ugledali je Hotel Grand Park Rovinj – doista izgleda senzacionlano – posve je ukopljen u teren, ispod njega je odlično uređena šetnica Vijeća Europe.
Spremni za polazak Hotel Grand Park Valjda Rovinj – ništa se ne vidi 🙂 Donacija veslačkom klubu Šetalište Vijeća Europe Kažu da su cigare dobra investicija ACI marina Rovinj
Nastavljamo dalje, hoteli su sve bolji i bolji – Monte Mulini, pa naravno spektakularni Lone. Možda jednog dana i odsjednemo tamo (ako uhvatimo crno jaje). Maglica se pomalo diže.
Lone Lone Lone
Nastavljamo ka rtu Montauro, gdje je zanimljiv Zlatni park i stijene za penjače.
Zlatni park Zlatni park 
Monumentalni hrast, landmark Malo uspona za zagrijavanje Reminiscencija na Dugi otok Hutterot – mecena i dobročinitelj Nekad ladanjska kuća, danas Lovor Grill ?!
Idemo dalje, slijedi naturistički park bez gostiju, i Villas Rubin vodeni park. Zaključujemo da je vrijeme za povratak, pa hitamo nazad kroz šumu i turističko naselje – a tamo po našem dobrom hrvatskom običaju, ima svega, od milijunaških super vila, pa do nedovršenih nakaza.
FKK, ovaj put sa kapama na glavi Villas Rubin Water Park Vila nekog parajlije Bova, Mina, Batiskaf, Skulptura? Ruglo usred inače pristojnog naselja
Srećom eto nas opet do Lonea, ovaj puta smo se odvažili ući – doista sjajno izgleda.
Da, to je to… Naš omiljeni kipar 🙂 Lone – izvana Lone – iznutra I mi smo bili unutra 🙂 Eto, magle više nema
Vraćamo se prema centru i opet prolazimo pored fascinantnog hotela Grand Park, nevjerojatno dobro je uklopljen u okoliš. Ovim dijelom grada dominira Adris – sve je njihovo, bivša tvornica duhana, sada sjedište korporacije, pa čuvena Galerija Adris, itd. itd.
Hotel Grand Park 
Hotel Grand Park Sjedište Adrisa – stara tvornica duhana Adris galerija Brzo do restorana
Za ručak smo odabrali gostionu La Vela, više manje sve je zatvoreno, pa nam je to bio jedan od rijetkih mogućih odabira. Lokacija je odlična, u samom centru Rovinja, osoblje ljubazno, čak se ispričava da nemaju baš neki odabir hrane, jela su tako-tako, moglo je i bolje. Istarska maneštra korektna, no bez traga mesa. Riblja juha je bila OK. Glavno jelo Fuži sa tartufima i Fuži na istarski – pa posve neslano (inače mi jako malo upotrebljavamo sol) na granici bljutavog. No tartufi i gulaš su korektni. Medaljoni sa gljivama su bili odlični, riba malo manje, masna iz uzgajališta. Vino kuće pristojmo, kruh odličan :).
Fuži sa tartufima Fuži na istarski 
Porcijaš, malo mastan – no to smo i očekivali Medaljoni u umaku od gljiva Riblja juha istarska maneštra
Račun je bio primjeren – 560 kn. Sve u svemu odličan kraj dana. Trk do auta pa u hotel – u Novigradu!
Sjeverna šetnica
Nakon odličnog noćenja i obilnog doručka u hotelu vraćamo se u Rovinj i krećemo na istraživanje sjevernog kraka šetnica – pravac Limski kanal. Parkiramo na starom mjestu i krećemo prem ishodištu, starom željezničkom kolodvoru koji je sada početak biciklističko-pješačke staze Štrika Ferata. Mi ju nećemo slijediti jer nam je cilj “na drugu stranu”. Početak je prilično neugledan, ovaj dio grada je urbanistički posve neuređen, no situacija se popravlja kada smo se konačno pobili do obalnog puta! I dalje je prilično maglovito.
Kolodvorsko šetalište Stara željeznička postaja – danas konoba Valley Bolnica za ortopediju i rehabilitaciju Martin Horvat Lijepo, lijepo … Nakon blata konačno na pravoj šetnici Okoliš hotela Amarin Da, da nema magle … Nekad smo se bojali invazije stranaca, danas ju očekujemo Hotel Amarin
No, lijepa šetnica oko Hotela Amarin ubrzo prestaje, opet smo na šumskoj stazi, doduše urednoj i prohodnoj. Vrijeme nam ide na ruku, magla se podigla, kiša ne pada, temperatura optimalna za šetanje.
Njami 🙂 Polja, maslinici, većina obrađena, tipična Istra vrijednih ljudi. Tu se još smijemo, poslije nam je prisjelo Ovdje zima još nije došla To NIJE onaj Matošević Zanimljivo, ali danas izvan našeg dometa Idealna kombinacija – kokica i maslinik! Well, izgleda da ima zabave ua sve uzraste
I tu sada dolazimo do zbilja sramotne situacije da je ogroman dio obale prema Limskom kanalu posve blokiran naturističkim kampom Valata. Sve je opasano visokom ogradom, na ulazu je namrgođeni čuvar koji nas nije htio pustiti do vidikovca, tako da smo došli skoro do cilja, a prst umočili nismo. Za neku alternativu više nije bilo vremena, a dodatnih 7-8 km bi bilo ipak previše čak i za nas (i bez tog smo na kraju nakupili skoro 22 km). E sad jeli to sve po zakonu – nemamo pojma, ali da je iritantno da šetač ne može do vidikovca – svakako jest!
Pomalo razočarani, krećemo nazad ka Rovinju. Vrijeme se dosta poboljšalo, fotke su sve bolje 🙂
Pao je neki opaki dogovor – gdje se ide? Sunce gdje si ? Eto ga, probija se… Kažu fotka je za poster iznad kreveta 🙂 Još samo uspon do St. Eufemije Kako izgleda unutrašnjost Dar HGK, eto gdje se troše naše pare Fina šetnja nema što St.Eufemija bdije nad Rovinjem Happy, ručak se bliži, šetnja je gotova! Pada mrak, vrijeme je za ići kući
I konačno, nakon epska dva dana vrijeme je za zasluženi ručak. Ovaj puta potraga je komplicirana, ne bi baš u konfekcijsku ponudu, no alternativa je malo. No naš vođa puta, nakon herojske potrage, pronalazi fini restoran/pizzeriju “Neptun”. Odabir je to bez greške, pizze su izvrsne, a i sve ostalo (salata, vino, pivo, palačinke). Pohvala i ljubaznom osoblju. Cijene paprene (573 kn), ali nema veze, zaslužili smo.
Šopska salata Pizza Istriana Pizza vegetariana
I, to je to, umorni ali zadovoljni krećemo doma. Autopilot upaljen, vozač spreman, idemooo…
Hrvatski