Sviće zora, dan se rađa, prekrasan, jesenji. Bablje ljeto se odužilo na radost ljubitelja prirode. Iščekuje nas u zaleđu Novog Vinodolskog.
U formaciji smo 4 + 1 (mi i pas), pa trasu hodanja prilagođavamo kondiciji najnižeg člana ekipe.
Vinarija Pavlomir naša je polazna točka. Krasnog li imanja na malom brežuljku okruženog vinogradima. Lijepa je ovo priča proizašla iz nevolje Domovinskog rata. Vrijedne ruke vukovarskih prognanika oživile su ovu, do tada, dugi niz godina pustu zemlju.
Na 300 metara od vinarije, smiješi nam se konoba Studec. Cilj nam je to do kojeg ćemo zaobilazno, kružnom stazom dužine 12-ak km koju smo sami osmislili.
Staza nas prvim dijelom vodi paralelno uz prometnicu, uz presahlo korito rijeke.
Ubrzo smo među kućama koje možemo smatrati naseljem. Kamp kućice, apartmani, kuće za odmor. Vlasnici samo povremeno navraćaju, kaže nam jedan od rijetkih kojeg ispred kuće susrećemo. Dojam popravlja poneka obnovljena starina.
Uska, dvosmjerna cesta iznenađujuće je prometna. Zaključujemo da bi to mogao biti najkraći asfaltni put do Bribira.
S desne strane ostavljamo kapelicu sv. Barbare i krećemo na strmu cesticu prema crkvi Sveti Juraj. Nagib zateže listove.
A s vrha krasan pogled na otok Krk i Vinodolski kraj s jedne, te Bribir s druge strane. Doživljaj upotpunjuje fini jeger iz putničke pljoske. 😉
Prst u oko industrijska je infrastruktura. Nagrđuje zaleđe Selca, no tamo valjda mora biti da je ne vide turisti s plaža.
Valja nam se ponovno spustiti istom strmom cesticom, a onda put vinodolskih vinograda i maslinika.
Kroz polja…
Sunca na ovim padinama ne manjka, no škrta zemlja zahtijeva vodu i dodatne radne napore.
Vinogradi sada miruju, čekaju vrijeme rezidbe. Maslinici su uglavnom mladi, tek zasađeni. Kadulja i ružmarin ovdje caruju.
Put kojim kročimo je markiran. No ne i dovoljno precizan. Da smo u ograđenom dijelu iz kojeg nema jednostavnog izlaza shvatismo pri pokušaju otvaranja kapije. Zaključana je, a ograda visoka i bodljikava. No malo podalje, olabavljeni dio pruža spas. Hvala neznanom pomagaču. 🙂
Okoliš ukazuje na veliku investiciju u nasade mediteranskog bilja, vinograde i maslinike. Ono malo iznikle lavande vlasnik kao da je zaboravio. 🙁
Grožđe je pobrano, a maslinici su još mladi. Nismo stručnjaci, no žedno bilje vapi za vodom. Ne vidi se jasno što je to u pitanju, ostaje sumnja u održivost.
Google kaže da smo na Grand Village Estate Winery posjedu. Želimo im svu sreću uz molbu da osiguraju obilježen put šetačima koji poštuju prirodu.
Brzo stižemo na periferni dio Novog Vinodolskog. Vikend kuće na minimalnoj zakonom dopuštenoj udaljenosti jedna od druge i tu su realnost urbanističkog “uređenja”. Put do auta vodi kroz industrijsku zonu koja se razvija EU sredstvima. Bijesni psi čuvari negostoljubivi su prema prolaznicima.
Konoba Studec
Ugodno je popunjeno. Rezervirani stol spremno nas čeka na otvorenom dijelu terase. Za aperitiv ćemo orahovac i teranino koji ne preporučujemo. No, hrana je izvrsna!
Lijepo smo se najeli, a sunce još nije zašlo. Skoknut ćemo do Novog.
Novi Vinodolski
Prvo ćemo do Kaštela Frankopan. Upravo ovdje napisan je Vinodolski zakon 1288. godine.
Mjesto je ovo podređeno turizmu. Pregršt apartmana, kafića, fast foodova. Urbanistički nered i nesklad. Ali, dobar smetlar, ili više njih, mogao bi donekle popraviti dojam kojeg grad ostavlja na one koji ga (rijetko) posjećuju.
Prošetali smo i rivom. Na žalost, ne bi nas se moglo nagovoriti da se ovdje okupamo. Vonja….nešto.
Sunce na zalasku crveni vizuru Novog. Marina nudi lijep pogled na brodice. Cajke s mobitela jedne od gošći koja sjedi za stolom u pripitom stanju, potjeraše nas doma. 🙉
Relativno lagana staza, najvećim dijelom ide po cestama ili dobro uređenim šumskim putevima. Jedini zahtjevniji dio je uspon ka crkvici Svetog Jurja koji je doista strm, no fantastičan pogled je vrijedan napora. Druga problematična točka je dio trase koji prolazi kroz/pored Grand Village Estate Winery. Taj dio uopće nije korektno označen i treba jako paziti jer su prepreke visoka ograda i zaključana vrata.
Hrvatski