Slatko(vodno) osvježenje
Još jedan vreli ljetni dan je pred nama, pa ranim jutrom krećemo u potragu za osvježenjem u Brod na Kupi.
U Caffe baru Zrinski II krojimo dnevni plan. Ugodno je, odlična (Julius Meinl) kava, trenutno smo jedini gosti. Tu i tamo samo pokoji auto prođe prema obližnjem HR-SLO graničnom prijelazu.
Koriste li ovaj prijelaz samo dobro upućeni znalci?
Uz Kupu ćemo prema kupališnoj zoni Pritiske. Uređene pješačke staze nema 🙁 pa se krećemo cestom. Kuće je načeo, ili već pojeo zub vremena. Stalnih stanovnika ovdje je malo ili se možda ne služe često kosilicom i “pinelićem”.
Opa, jedna je vrlo živahna. Odzvanjaju cajke, ali baś onako, “do daske”. 🔊 🙉
Već smo dosta prohodali, ali kupališnu zonu ne vidimo. Na Google maps nije označena. Možda smo fulali, nazad ćemo. Bez te informacije smo izgubljeni, obraćamo se za pomoć mještaninu. Upućuje nas na već ranije prijeđeni put i potrebnu upornost jer tu je ona, na 500-600m od lokacije do koje smo inicijalno stigli. Odgađamo traženje za vrijeme nakon posjeta Kaštelu Zrinski.
Kaštel Zrinski
Odabiru današnje destinacije pridonijela je i vijest o “Danima otvorenih vrata” Kaštela Zrinski koji uključuju besplatni razgled stalnog postava Prirodoslovnog muzeja Rijeka.
Tema “Divljina s pogledom na more” ističe posebnosti goranskog kraja. Po naznakama, izlošci bi trebali opisati i odnos obitelji Zrinskih i Frankopana prema prirodi. Taj dio nije dovoljno jasan no sigurno su, i jedni i drugi, voljeli prirodu, pa trošenje EU sredstava ima opravdanje.
Na 1. i 2. katu prikazana je flora i fauna ovoga kraja. Iskusili smo simuliranu tamu rudnika, a i goranske vjetrove (zanemarujući činjenicu da ventilatori trenutno pušu topli zrak). Živahna članica naše grupe probala je penjanje po (umjetnim) stijenama. 🧗♀️
Na 3. katu je dječji kutak. Na podu je strunjača originalno bijele boje. Cipele se ovdje ne izuvaju, pa se već “malo” zaprljala. Dječica za stolićima mogu crtati, čitati slikovnice, postoji i veliko platno za projekcije. Naš dobar poznavatelj video tehnike ukazuje na projektor previsoke kvalitete (cijene) za ovakav prostor.
Zagušljivo je, klimatizacija ne radi ili je nema. A nema ni projekcija. Čekaju na dječicu. Danas ih ovdje nismo susreli.
Zgodno je ovo zamišljeno, no ostaje snažan dojam već viđenog koncepta u boljoj izvedbi (npr. Kuća Velebita). Na žalost, ovdje je on nedorečen i ne još uvijek potpuno funkcionalan. Pojedini projektori pokazuju sistemsku grešku, a neke vitrine još uvijek nisu popunjene izlošcima, klimatizacija ne radi. Na prikaz sadržaja na pojednim interaktivnim ekranima moguće je utjecati. Malo klikanja po LCD-u osjetljivom na dodir i eto nas “na internetu”. Tu smo priliku i mi iskoristili pa ekran trenutno krasi primorsko super voće. 🙂
Na jednom od ekrana zatekao nas je prikaz sigurnosne kamere koja snima parkiralište. Zgodno, eto vidimo da je auto kojim smo doputovali još na mjestu gdje smo ga parkirali. Ne vjerujemo da je autor postava to tako zamislio. 😉
Djevojci na recepciji ukazujemo na propuste. Kaže nam da je studentica, a ujedno i jedina osoba danas u Kaštelu. Stolac radnog mjesta ne smije napuštati.
Kupališna zona Pritiske
Pravo otkriće za nas bez imalo iskustva kupanja u riječnim vodotokovima. Uređenog parkinga nema, parkiramo uz rub prometnice. Malo ljudi, hlada dovoljno.
Preporučujemo posjet uz obavezno kupanje!
Hotel Mance
Jedini izbor u ovom mjestu. Dobre internet kritike ima pa mu ukazasmo povjerenje. Jelo je korektno, vino dobro, a štrudla za 10.
Zamjerku upućujemo “naplatničaru” koji je stupio pred nas nakon konobara koji nas je korektno posluživao. Pokušao nas je šarmirati forom da je iznos okruglog broja. Objavio ga je naglas, valjda da i ostali čuju što trebaju čuti.
OK, vjerujemo na riječ, plaćamo gotovinski jer, eto, upravo mijenjaju banku pa ne primaju kartice. Pitamo i za račun. Ma vidi vraga, tek ga kucka, naštimava i prijavljuje Poreznoj nakon našeg inzistiranja. Dec vina više i brojke se skoro slažu.
Naknadno saznajemo putem Google-a i Tripadvisor-a da nismo jedini na kojima je ovo pokušao.
No, gorak završetak izleta ne može nam ovaj lijepi dan pokvarit’. 😉
P.S. Na graničnom prijelazu u popodnevnim satima slika posve drugačija. Kolona do kud nam pogled seže. 😮
Jedna od najkraćih šetnji do sada, no nema veze lijepo je uz Kupu. Držimo se glavne ceste, nema beš nekih označenih staza u blizini. Svakako posjetiti dvorac Frankopan i lokalno kipalište.
Hrvatski