Koromačno (36 1/2)

Priroda u industrijskoj sjeni

Doba je visokih temperatura, pa rutu treba pametno odabrati. Kružna staza “BATTIALA TRAIL” od 10 km djeluje kao razuman odabir.

Stjecajem okolnosti na put kreće samo 1/2 ekipe (otud 36 1/2 😉).

U odnosu na inicijalni plan, korigiramo početnu točku pa auto parkiramo uz samo more, “oči u oči” s tvornicom cementa.

Ogromna je. Dominira okolišem kojeg je trajno zagadila svojom prisutnošću na sve moguće načine.

Nagrđen zaljev, prašina i buka, izgledna su trajna budućnost ovog inače lijepog kraja.

No za čudo, more onečišćeno nije. Ili barem naše oko to ne primjećuje. Na štrikovima kuća nadomak tvornice radničke tute, pretežno narandžaste.

Okrenete li leđa tvornici i zanemarite buku, mjesto postaje pitomo, umirujuće. Barčice se uspavano ljuljuškaju na moru, tu i tamo, samo lokalni mještanin u nekoj svojoj dnevnoj rutini.

Industrijski mastodont ovdje je spriječio apartmanizaciju u onom ružnom smislu te riječi.

Kamp Tunarica

Put nas vodi uz more prema Kampu Tunarica. Buka tvornice se ovdje ne čuje. Kamp s ** uronjen je u šumu. Duboki hlad pruža osvježenje. Cvrkut ptica, mulići, barčice. Lokacija koja u trenu opušta.

Krasan horizont otvorio se pred nama. Pozdravljamo Rakalj i Hauserovu stazu…bili! 😉

Nismo fanovi kampiranja, ali dobivamo jasniju sliku zašto to netko jest.

E, sad nam valja uz brdo, put Svetog Lovreča Labinskog.

Staza je mjestimično zarasla, ali odlično označena.

Kojeg li iznenađenja! Nogometno igralište ni na nebu ni na zemlji. A koliko samo naslaganih pehara!

Ime kluba nismo uočili. Odvijaju li se pripreme na ovakvim terenima, daleko od očiju javnosti? 🤔

Uz stazu i prirodnih pojila ima.

Ponosno se fotkamo na vrhu, po ovoj pasjoj vrućini penjanje jednostavno nimalo nije.

Cementara pred nama, ali buka, naš nevidljivi suputnik dobrim dijelom hoda, više se ne čuje.

Suze sv. Lucije

Po inicijalnom planu slijedi nam brzi povratak strminom, no znatiželjni smo vidjeti suze sv. Lucije pa se odlučujemo za veći đir.

Sv. Lucija je zaštitnica vida i očiju. Prilažemo 2kn za zalog, zahvalni za prihvatljive +/- dioptrije, cilindre i astigmatizam. Vid jest Božji dar.

Vraćamo se na stazu, a put nas vodi u Skitaču gdje se nalazi i crkva posvećena sv. Luciji.

Skitača

Pored crkve je stari bunar, a i stara (dvo)katnica u koju se smjestila planinarska kuća. Nije otvorena.

Malo je ovo selo, vrlo šarmantno. Stanovnika nigdje na vidiku, ali vjerujemo da oživi dolaskom planinara.

Valja nam sad od ovih 425 m krenuti put mora.

Svjetionik Crna Punta

U početku prolazimo puteljcima uz i na kojem raste miomirisno bilje. Brnistra je kraljica.

Staza je dobro označena, ali zarasla. Teško bi bez dugih nogavica i šešira. Konzultacije s mobitelom su neophodne. Pogrešan korak-dva, začas vas s puta skrenu.

Napokon se probijamo do ceste. Ali, samo ćemo ju prijeći i nastavljamo strmim širokim makadamom.

Toliko je strmo da na početku puta stoji upozorenje.

Put nas vodi tik do svjetionika. Prići ne možemo. Cijeli ovaj put zbog ovoga? 😭

Bedra nam bride, žedni, umorni, ali zadovoljni što smo na najnižoj točki.

Međustanica je Crna Punta, ishodište istarskog planinarskog puta koji završava u Crvenom vrhu na području grada Umaga. Svojom dužinom od 150 km spaja istočnu i zapadnu obalu Istre.

Odovuda ćemo prema cilju uz more.

Al tek što savladamo još jedan kraći uspon. Jaoj! Ostali smo bez vode, napor ubrzava puls, hvatamo dah. 🚸 ❗

Srećom, dobrim dijelom smo u gustoj hladovini. Žeđ je sve veća, no voda na pojilu ne čini se pitka za ljude koji žele živjeti još neko vrijeme.

Približavamo se cementari. Tko bi rekao da ćemo joj se ovako obradovati. Buka njena kao najljepši instrument.

I taman što smo na kraju pohvalili žitelje ovog kraja kako propisno odlažu smeće, kad eto ti ga na! Ali ljudi, zašto to radite? Zadovoljni kako ste si “prišparali“? 😢