Put po Slavoniji (0)

Muzej vučedolske kulture priča priču o životu na ovim prostorima prije 5000 godina.

Vučedolska golubica, neki kažu da je jarebica, najpoznatija je keramička posuda s arheološkog lokaliteta Vučedol. Prostorije muzeja prezentiraju nam nastanak kulture i naselja, način života, izgled vučedolske kuće, odjeće, obuće, zanata, keramike, kalendara, Vučedolaca.

Muzej je dojmljiv, moderan, prozračan. Posjet spada u rubriku “Ne propustiti”.

Posjetite ga barem virtualno.

Restoran Stari podrum u Iloku je baš to što tražimo.

Bačvarski interijer potvrda je tradicije. Vatrica iz kamina lagano pucketa. 🔥

Odlično vino, ukusna hrana, porcije obilne.

Nasuprot restorana prava je poslastica. Ne dvojimo ni trena oko kupnje ulaznica.

Stari vinski podrum datira iz 1450. godine, a simpatična vodičkinja obasipa nas informacijama.

U sjećanju trajno ostaje priča o zazidavanju arhivskih vina najveće vrijednosti u doba Domovinskog rata koja, i po vina i po Hrvatsku, ima sretan kraj.

Savršen doživljaj završavano čašom odličnog vina i “poderanim gaćama”. 🍷 🥟

Noćimo u obiteljskoj kući u vlasništvu bliske rodbine, praktično u centru Vukovara.

VUKOVAR – grad, mjesto tragedija, ali i simbol svih hrvatskih stradanja tijekom Domovinskog rata izaziva duboko poštovanje. Rane se vidaju, ali se bol i gorčina još uvek osjete u zraku.

Vukovarski toranj bio je nekada drugi po veličini vodotoranj planete Zemlje. Po završetku projekta obnove biti će to impresivan memorijalni spomenik zbog kojega ćemo sigurno uskoro ponovno put Vukovara.

“Pokaži mi, gdje Dunav ljubavi nebo”…eto, možda baš tu gdje utječe Vuka…

U ime mira – udarili smo i u Gong Svjetskog mira.

Uvjereni u svijetlu budućnost ovog grada, odupiremo se duhovima rata i uživamo u znamenitostima vrijednih posjete Gradu heroju.

Nezaobilazna je stanica barokni dvorac Eltz u kojem je danas smjesten Gradski muzej Vukovara.

Povijesni centar s baroknim građevinama i spomenicima.

Suvremena gradska tržnica, projekt nagrađen internacionalnom arhitektonskom nagradom na najbolju eurposku poslovnu zgradu 2018.

BELI MANASTIR – iznenađujuće ugodan mali gradić sa impresivnim centralnim trgom. Nažalost zavičajni muzej je zatvoren – a baš smo se htjeli pobratimiti.

KARANAC – mjesto poznato kao “etno selo”. Baranjska kuća i Ulica zaboravljenog vremena svjedoče prošlim vremenima starih zanata udomljujući zbirke lončarstva, kovačku radnju i stari mlin.

ZMAJEVAC – živopisno selo s ukopanim vinskim podrumima i vinogradima ponad njih. Degustacija je obavezna. Uživamo u gostoprimstvu obiteljskog podruma Josić. Rose je izvrstan, Cabernet također.

BATINA – naselje kojim dominira spomenik Batinskoj bitci, djelo Antuna Augustinčića. Prilazni put spomeniku krasi “aleja guste i raznovrsne led rasvjete”. 😉

OSIJEK – promenada uz Dravu, Copaccabana, Tvrđa, parkovi, zelenilo, arhitektura.

Prostrana je Slavonija, teško ju je pješke obići. Duša nam je puna, no tijelo traži regeneraciju.
Ljuti fiš paprikaš, riječni specijaliteti od šarana i soma, dobra kapljica – restoran “Slavonska kuća” pun je pogodak!

Ni moj stari studentski lega iz Osijeka ne bi nas uputio na bolje.

Dvorac Tikveš – nekad omiljeno Titovo lovište u parku prirode Kopački rit. Veliki je to dvorac s mnogim pratećim objektima, usred šume.

Posjet nije moguć, u tijeku je obnova. Saznajemo da to uskoro postaje “Prezentacijsko-edukacijski centar Tikveš”.

Park prirode Kopački rit – netaknuta priroda s bogatstvom raznolikosti kroz koji vodi šetnica Bijelog lopoča.
Kupili smo ulaznice po cijeni od 10 kn po osobi, svratili i do kafića na samom ulazu, te krenuli. Drvena šetnica vijugavo nas vodi kroz močvarno područje.

Duž šetnice postavljene su informativne table. Približavaju nam suživot biljnog i životinskog svijeta.

Šteta, u ovo doba godine nije moguće zaploviti kanalima pa smo uskraćeni za jednu komponentu punog doživljaja.

S druge strane, zimskih komaraca i mušica nema. Ne žalimo se. 😉

Valja nam kući poć’, no red je da se posjeti rodbina koja nas je lijepo ugostila u kući u Vukovaru.

Obilazimo ih u Slakovcima, tipičnom slavonskom selu. Selo je dio općine Stari Jankovci, a po popisu stanovništva iz 2011. broji manje od 1000 stanovnika, što je 50% manje nego 70-ih godina 20. stoljeća. Danas ih je vjerojatno i manje.

Ne možemo skrenuti pogled s napuštenih kuća i gospodarskih objekata koji su nepobitan dokaz demografske, pa onda i ekonomske, slavonske katastrofe.

Dočekani smo obiteljski srdačno, s obilnim objedom koji može ponuditi samo slavonska kućna radinost.
“Supa” je lijek, a glavno jelo put do slatkog grijeha. Suziti izbor od 4 vrsta kolača nije moguće. Kušamo svaki.

Domaćine more tipične hrvatske seoske brige, no ustrajni su u želji da svojim teškim radom na plodnoj slavonskoj zemlji osiguraju bolju budućnost djeci.

A djece, srećom, ovdje ima 😉